Crvenkapica u Turskoj

Piše: BLAŽENKA KRIŽAN

Dvotjedna turneja Turskom s troje male djece ima svoju specifičnu pozadinu. Puno hodanja, vožnje, spavanja u različitim mjestima onako usput, puno izviđanja i doslovno teturanja od želje da što više toga vidimo a djeci bi svega toga bilo previše pa je bilo plača i cendranja… U autu sam moje prijateljice Gabriele, Njemice s njezinom kćerkom Sarom, a iza nas su Armanijevi s dvoje male djece. Napuštamo Pamukkale.

Nakon napornog cjelodnevnog razgledavanja da smirim uplakanu i cendravu Saru, na brzinu joj nudim novu Crvenkapicu (grč. Kokkinoskoufίca).
– Kalά, kalά, έla. Dobro, dobro, hajde, zbori ona. Već me ona zna kao i moje instant priče. U trenu mi se rađa ideja, te s praskom u smijeh započinjem pripovijedanje. Gabi niti ne sluti kamo to sve vodi.

– Once upon a time, there was a…neobično pretty Crvenkapica a full with a basket i naravno s mobitelom u ruci, koja pjevušeći kroz dάsos tu fίnika (palminom šumom) is looking for (traži) bakičin bungalov. – Aha, aha, dodaje Sara -Ti to lέs? Što to govoriš?-Ti istorίa ίne άfti? Kakva je to priča? – Pú ίne i άli Kokkinoskoufίca? – Kάte ljίgo έhis kenúriji istorίά?- Gdje je druga crvenkapica? Svako malo imaš nekakvu novu priču? – Warum?

– Sara, perίmene na dis, ti ta jίni, pričekaj pa ćeš vidjeti što će biti, stišavam je. – Vauuu, let’s learn some languages, javlja se Gabriela. – Merci, Blazenger. Nastavljam pričanje: Crvenkapicu, very razdraganu i glücklich vreba old, prefrigani, hungry und odbjegli Wolf iz nearest zoološkog vrta. She sends SMS poruke to her very bussy Mommy u teretanu – not to worry, dok joj je father na Summitu nesvrstanih, for so long dok se ne svrsta, rekla je mama, to get divorce or not. – A kaimέni (jadna) jajά (bakica) se na holidays sehr razboljela, ehi (ima) hexenschus. Svi summiti svijeta ne mogu joj pomoći jer she is anyway sehr alt. Krank gewessen je sehr schlecht biti. So, she must ići i visit her. She is a good girl, sie geht, dok joj je mobilni phone, jedina securuty. She ne brine at all. The brave djevojčica loves bakica very much. Alles clar, rekla je mamici. – So long, sagte Mutti, a very pretty woman und left spurlos in her BMW, maybe looking for Richard Gere!?! – Kanέnas ksέri, nitko ne zna, details. Suddenly, in the Wald o kakόs lίkos, zločesti vuk, skoči in front of her. Predstavi se kao belly dancer (trbušna plesačica), ali as she is not luda, vidi ona fur, dlaku, all over. – Po, po, po, ti astίo ίne afto? Oh, oh, oh, kakva je to šala? Sie ist nicht glupa, zbori aloud. – She has just, upravo je završila pred školu. Njezina teacher hat alles about likos in dasos, šumi, gesagt Zato ona had keine Angst gehabt, when o lίkos appeared. Ona mu nudi Play mobil zu spielen or his mami a message poslati. Ispostavilo se da o lίkos ne zna schreiben. – So, the Rotkäpchen learns lίkos, vuk, to write. – Es geht nicht, o lίkos duge nίhja, nokte, has. Vuk je sehr nespretan und had veoma bad smell gehabt. Pinάo, gladan sam, viče o lίkos, dok she abecedu po zemlji schreibt. – O lίkos samo basket gleda, miriši etwas, hat gesagt. – Bάmijes me keftέdes mirίzun dinatά (bamije s mesnim okruglicama jako mirišu) – mljac, mljac, oblizuje se Wolf. – Έhume kerό, lέi o lίkos, imamo vremena, veli vuk) ogledavajući se unaokolo.

– The famous hunter eftihόs, na sreću, den ίne edό, nije ovdje, razmišlja vuk. – Nicht alles essen parakalό, molim, granny ist sehr ill. – Jawol, malena, dobar Wolf listens to kleine kόritci ,djevojčica.
-O ίljos lάmbi dinatά, sunce jako sije, i skjέs pέzun όmorfo pehnίdi, sjene igraju prekrasnu igru. – Can you imagine da ona mit Wolf now the play mobil plays? Kkokinoskoufίca, the little Red Riding Hood, Crvenkapica, the Rotkappchen, forgets bakica. – Po, po, po, (/joj, joj, joj,) – O kerόs pernάi, vrijeme prolazi, is getting darker, the black dάsos, šuma, ju ksafnikά, iznenada, fovίzi, plaši. – Fovάme, strah me, klέi, plače, to koritcάki, djevojčica, den vlέpo to dromάki ja tin bakica, ne vidim puteljak. – Ti na kάno? Što da radim? Na to će o ponirόs, lukav, lίkos, vuk, isέhase ljίgo, smiri se malo, ionako όla dromάka, svi putovi, vode k bakici. Sve ceste vode u Rim, odzvanja sto kefalάki tis, njenom glavicom.

Prestravljeno zaključuje, da je vrag uzeo a joke u svoje ruke, te crying, gledajući u ganz empty košaricu, fonάzi, viče: – Óla έfages ! (-Sve si pojeo!). – Malόnji, srdi se, Crvenkapica mikrί, dok zločesti Wolf jelόndas, smijući se i jedva hodajući etwas nerazumljivo murmurίzi, brblja. Ona feels da kάti den pai kalά, osjeća da nešto nije u redu, ke ubire par luludάka, cvjetića, za bakicu s intention da pobjegne.
-I mάvri nίhta skepάzi, crna noć pokriva, das Wald. – Ίne megάli isihίja, velika je tišina, samo birds pjevaju, kalinίhta tragúdi, pjesmu za laku noć. Just ena, jedan, „bum“ u daljini tells that the kinjigόs ίne polί makria, da je lovac jako daleko. – Krίma, šteta, misli the little Red Riding Hood, Crvenkapica, όtan tis mikrό kardjά htipάji dinatά, dok joj malo srce jako lupa.

Ona guta tears i ne govori gar nichts. Gura flowers u basket and gets ready for bijeg. Razmišlja o filmu s H. Fordom, The fugitive and pokušava to do the same, grίgora to escape. – I megάli kίtrini Selίni watches everything me όla ta omorfa astέrja. (Veliki žuti mjesec sve promatra okružen prekrasnim zvijezdama) and pokazuje joj staklasti put, trail, do bakice. – Megάles, velike, sjene apo ta dέndra, od stabala, zamračuju već sehr dark šumu. – O ponirόs lίkos, lukav vuk, također smišlja, plan.

Na Sarino veliko iznenađenje, a bome i moje, idem s pričom korak unazad, pa tako vidim moćno i jestivo slovo – r – kako strši iz košarice pretrpane multinacionalnom hranom. – The basket is filled with: ravanjί, keftedάka, trahanά, štrudl, noodles, chicken curry, apple crumble, ragu, ritcina, krvavice, špek, čvarci, croissant,…Gotovo napadnuta neobičnom pričom ispričanom kroz smijeh i suze, sva začuđena i zaintrigirana živnula je pitajući – Jatί pάlji jirίses tin istorίa? Zašto si opet vratila priču? I tko je lovac konačno? Lako za lovca, odgovara joj mama. – Mr. Armani is a big bad Wolf. Kakooo, zašto je baš on zločesti vuk? – pita Sara zbunjena. – Ίne kalόs, on je dobar, dodaje. – Not any more, ne više, dodaje mama. Kroz suze i smijeh, neartikuliranim glasovima dopunjujemo priču čudesne fabule.

-Jatί toso jelάte? Zašto se toliko smijete? Ne uspijevamo odgovarati na njena pitanja, priča leti u svim smjerovima. Crvenkapica je poliglot, bakica travestit, Viron je lovac, Mr. Armani je zločesti vuk, a Jorgos je… Vozimo već jako polagano jer je situacija u autu van kontrole, niti jedna riječ više nije normalno artikulirana. Saru zanima što je s djecom Armanijevih i njihovom mamom. – Afίse aftά tόra, ostavi sad to, oni planinare Ólimpom, krati priču njena mama. Ivica i Marica ih vode Olimpom. – Hansel und Gretel ? Veoma ljuta, najavljuje da će sve reći Armanijevima. – Ίste kakέs, zločeste ste, ispušta polu tiho. Smirujemo je i uvodimo u priču o vuku i sedam kozlića. Priču nastavlja Gabi a ja povremeno upadam bombardirajući novim detaljima. Mali Armanijevi paze kozliće, a njihova mama s kozom, katsίki, odlazi po brašno. Naravno, opet brljamo i skrećemo s putanje. Sve to dodajemo u suzama, smijući se naglas nekontrolirano, a Sara ponovno prijeti. Što je Sara više pitala i zbunjena htjela shvatiti bit priče, to su najneobičniji dodaci izlijetali iz nas. Pa je tako bakica iz palmine šume preseljena na Olimp, mali Armanijevi je posjećuju s kozlićima, a Crvenkapica vodi planinarski dom. Lovac brine o flori i fauni, dok se gusti mirisni dim vije iz planinarske kućice. Ivica i Marica dovode i odvode grupe planinara – turista. Tako da svi nešto korisno rade, zaključujem. Možda ih sve sretnemo ovdje u Turskoj. To je opet bilo malo previše za već srditu Saru. – Enough please, I can’ t drive any more! Plačnim smijehom vapi Gabriela. – Ta po όla ston Antόnio, stin mάna su Blašššenka ke stin jajά mu, na to ksέrete, da samo znate, da ću sve ću ispričati Antoniju, tvojoj mami Blašššenka, i svojoj baki. – Odrješito najavljuje Sara, dok njezino – š – ne ispuni cijeli auto i kao da još uvijek šušti u mojim ušima. Kao petarde praskale smo svako malo u smijeh ne mogavši izreći niti jednu smislenu rečenicu.
Mr Armani iliti vuk, od sada pa nadalje, trubi, maše, sustiže nas i prestiže, hvata svoju glavu, porihtava, narihtava svoje lenonovske naočale da nas bolje vidi, jasno mu je da se dobro zabavljamo, ali očito ne razumije zašto iznenada tako polagano vozimo… a mi, nasmijane, lamatamo rukama, mašemo i brišemo suze. Njegova sitna, blond Chanel ženica također zabrinuto zuri dok njihova djeca vodeno plavih pogleda veselo žmirkaju i mašu nam. Mašemo i plačemo od smijeha u isti mah, a Sara samo želi znati što nam je smiješno i zašto plačemo, a odgovor su jednostavno odnijele suze.

Malo smirenije nastavljamo svoju zacrtanu putanju. Sara je zaspala s ispuštanjem zvuka slova – š -, zaintrigirana višejezičnom pričom, a istovremeno i ljuta tajnovitošću i simbolikom nekih sudionika i uloga koje smo im nadjenule i o svemu ostalome što smo šapatom izmjenjivale.
Kali/nihta, laku noć.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Komentiraj

*