New age veze

Piše: BLAŽENKA KRIŽAN

Murriel, visoka brineta, francuskinja u oblaku mirisnog Dune-a, dotjerana je i markantno ljepuškasta te sretno razvedena i u sretnim i površnim vezama tu i tamo.

Njezina crnokosa kolegica Anette, sportski obučena, u blagi dezodorans zamotana, recepcionistica je u hotelu s tri zvjezdice (a možda još koja padne, pa će ih biti možda i pet, tako bi se obično šalila), čudi se njezinom komentaru, ali vidi da je Murriel doista sretna, sretna su i djeca, a sretan je i ex-husband, a svi novo pridošli su uvijek dobro došli i dobro otišli.

To je valjda ta new age veza, new age ljubav, brak i new age razvod. Nitko traumatiziran (barem to tako izvana izgleda), nitko ranjen a niti čekićem  „mraknut“, pretučen, zaklan ili elegantno ugušen. Djeca su po cijele dane raštrkana  po vrtićima, cjelodnevnim, poludnevnim, pa  i noćnim boravcima, kod baka su ako one ne rade, kod prabaka svakako, kod teta, susjeda i dadilja. Svi odgojno djeluju na puno kolosijeka, a najmanje roditelji.

New age stil odgoja koji je kao tempirana bomba; sve je u trendu, sve je cool i sve je in dok te životna situacije ne izbaci out.

Murriel daje Anetti do znanja da je staromodna što odaje njezino lice, priglup pogled i vanzemaljski uzdasi. Izgovorene riječi su odisale neistinom i nepravdom.

Pa, valjda je Anette zaista samo mlada staromodna vlasnica jedne male, krasne minimalistički uređene mansarde, skoro pa u centru Pariza, visoko u oblacima, a koji joj gotovo ulaze u mansardu na „čašicu razgovora“  i to gotovo uvijek zapleteni u požutjelu starinsku čipkanu zavjesu. Ona im se veseli, razmišlja, promišlja i najradije je sama.

Ah, Anette okreni se malo oko sebe, …

Anette joj daje do znanja, da se nema kamo okrenuti, osim k sebi i u sebe te da joj je sestra u čudnom braku, tj. u vezi bez veze, da se Jean Paul promijenio, da svi trpe, da su svi nesretni, da se guše…

Anette pita, kakva bi to mogla biti dijagnoza. Recept s kosom crtom i slovom, -R- svaki liječnik zna ispisati ali sve ovo izrečeno upućuje na slanje na nekakvu terapiju/bračno savjetovanje, bez svih onih krivo protumačenih uputnica za psiho, psihi…

Ona je svjesna činjenice,  da svatko kad – tad dobije po glavi pa u sridu i evo novog pacijenta.

A tko će inače rješavati, veze s vezom, veze bez veze i bezvezne veze?

Poštari i mesari sigurno neće (naravno susjede hoće i to u velikim koncentričnim krugovima u korelaciji sa svima naokolo bez vidljivog kraja i razumnih granica).

Dijalog traje i traje, mansarda postaje sve manja i manja a problematika veća, duža, šira i veoma skliska.

Predivni marokanski tepisi su se zgrčili, resice zaplele, a ornamentika u zemljanim bojama zaplesala je u orijentalnom štihu. Pješčane dine su sakrile umorne deve i šarene beduine natrpane skrivenim mirazom. Zveckanje dukata i nakita odaje misterioznu putanju dok sat s kukavicom uredno i točno „odkukava“ sve ure do ponoći, a i nadalje.

 Djeca su pozaspala i Anette je usrkavši juhu od luka potiho otišla.

K Murriel stiže novi prijatelj, Dimitri.

Pruža joj buket bijelih, dugih i elegantnih kala, divi joj se od malog nožnog prsta s flasterom omotanog pa do pink uvojka kose, nabačenog preko čela, do ručnih zglobova, koje slinavo ljubi,…

 On malo kasni, ali srcedrapajući izljevi ljubavi teku u potocima, račvaju se prema starinskom krevetu i prozoru, pa duž natrpanog i zatrpanog stola k izlazu. Mali otirač s opasnim tigrom čuva vrata i izgleda da opasnosti nema.

Pola sata kašnjenja , Murriel opravdava s opisnom ocjenom – žurio je, ali zakasnio; malo teže se snalazi u prometu,  pristojan u granicama, anatomija/ljudska figura – ima analitički pristup, voli fotografiju i brzu hranu- što brža to bolja.

S jednim crnim okom mjeri joj tanki struk, a s drugim svjetlijim analizira obujam grudi, kopče, gumbiće, namiguje gležnjevima, pohlepno gleda mišićava bedra, a svoje oštrodlake prste vidi nažalost svugdje.

Mrsi joj kosu, gladi lakat, miluje sljepoočice, s njezinog vrata snifa miris Dune-a, ispituje položaj kralješaka, traži onaj važan dio na koljenu za provjeru refleksa, gura nos sve niže i niže dok ga konačno noga po gubici ne „mrakne“ pa nadalje šokiran refleksom ispipava joj rebra, da li su uredno posložena, te dal’ nije anatomija zakazala. Znojan i svjetleći ko lampaš, ali  maslinastog, južanjačkog tena, bazdi na jeftin, tek progutan hamburger s ostacima hrane između gotovo svih vidljivih zuba, a uglovi usnica se sjaje od preprženog lanjskog ulja.

Odlakavljeli macho s jakim i rešetkastim zubima, neobrisanih usta,  sa širom „rasporenom“, razguljenom i zgužvanom košuljom, mesarski zasukanih rukava, hlača „napuštenih“ do polovice guzova  s džepovima rastegnutima do koljena, sav obrastao šiljatim dlakama ala vukodlak, a rastu mu iz torza isto kao i iz ramena i vrata ,a ima ih čak za izradu jastuka, čeka i čeka.

Ta ista umišljena kreatura, sigurno je pobjegla iz ne znam koje priče i tu se kao slučajno zaustavila, nasred mansarde i doista, pokorno i budno čeka svoj plijen.

Dimitri grčevito dohvaća brandy i srkanjem ga silovito ispija, a na kristalnoj čaši ostaje masna fleka njegove šape, savršen otisak za DNK.

Beduini s tepiha su zgroženi dok im deve čvrsto spavaju. Pješčane dine posute su tragovima usnulih zvijezda i šarenim izgubljenim turbanima, kao odsječenim glavama. U daljini mali vodoskok krvi potiho klokoče, u sjećanje na davna pješčana ratovanja. Živi pijesak spava, sve je mirno, prohladno i tiho.

Kao bademi na bidermajer tanjuriću, kolutaju oči zanosne Murriell, usnama gricka bordo usnicu, zadovoljna je s rasvjetom i macho bi odradio nekoliko najavljenih i nenajavljenih fotki. Složila se.

U maloj/petit mansardi, odjednom se uslijed šoka promijenio raspored predmeta; užasnute pješčane dine su se polegle, beduini nastavili žurnu i zmijoliku putanju u svim bojama pijeska drito pa u fatamorganu, (kako će iz nje izaći, vidjeti ćemo!), zveckanje zlata je nestalo ili  se preselilo među zvijezde, valoviti pijesak se rasipao po cijeloj mansardi uz neobično i tužno javljanje deva. Cijelu zbrku je gledao mali pernati oblačić kroz uski i dugi čipkasti prozorčić. Tigar na sagu zareži, a zastor se čipkasto nakostriješi. Znak opasnosti je bio svima jasan.

Oui/da, skočila je toliko hitro da se dotjera, da mu je miris Dune-a ostao praviti društvo. Dimitri i Dune nisu bili na – ti. Dune se povlačio u stranu od znojave nacerene i šiljato dlakave spodobe pa je skoro pao s kauča. Ukopan je sjedio i čekao vlasnicu. Studirao je jeftini i zapleteni te sapunasti smrad došljaka. Vrela para šikljala je iz njega kao iz jadnog priklanog bika, dok bi miris znoja i podrigivanja bacali u vis čistopis jasnog recepta njegovog, pohlepno progutanog i nedovoljno prožvakanog hamburgera. Ne bih znala, da li se uvrijeđen Dune sakrio iza kauča ili se srušio.

 Sve gore nabrojeno nije ga se ticalo, a niti je on mario jer je  njegov cilj bio jasan, fotografirati, pa „uzljubiti“, a poslije uhoditi i iznuđivati novac.

 Stigla  je Murriel, čudesno lijepa, zauzela je više nego li čednu pozu na plavom kauču, nedužnu i dražesnu, u žutoj svilenoj haljinici, te bliještećom i veoma šik ukosnicom, obuvena u par udobnih bež salonki.  Macho hvata fotić i gromoglasno pita , s glavom ili bez, užasnuto preneražena, ostaje bez odgovora, a i bez pitanja.  

Košmar u njezinoj glavi spravlja kojekakve anagrame; glava/vagla, avalg, s glavom ili bez, ljepotica bez glave… A zašto bez glave? Toliko je prekrasna i toga je svjesna, pa kako onda fotografija bez glave! Kome? Za koga? Zašto?!?

Cikom tek probuđene djece, shvatila je u kakvom se kaosu našla i zlu kojem je izložila djecu.

U taj čas, tigar s tepiha zariče te zarinutih kandži drobi tepih.

Ocijenivši novonastalu situaciju, kao nepogodnu,  Macho je već bio izletio van mansarde i iza sebe ostavio mastan, odvratan trag. Skliska neman je nestala.

Plač probuđene djece, vratio je Murriel u stvarnost, u piđamu,  i na plavi kauč. Zagrljena s djecom tu je i zaspala.

Opasna new age događanja ozbiljno su promijenila Murriel i njezin odnos kako prema muškarcima, tako i oglede dgoja djece.

Anetti je ispričana malo drugačija verzija događaja i to je nevažno, a njezina sestra je u međuvremenu dobila puno savjeta kako vezu bez veze ojačati, to jest; da bude i dalje čvrsta i bez veze ili da bude čvrsta s vezom.

U braku, veza s vezom i veza bez veze, nemaju ama-baš ništa zajedničko s bezveznom vezom, zaključuju obje, nesigurno se pogledavajući.

Danima je s prijateljicama analizirala nekoliko brakova oko njih samih, njihovih najbližih, pa malo daljnjih prijatelja, kolega, pa susjeda, pa se krug  proširio gotovo do svih granica EU.

Diskutantice zaključuju, da s obzirom na svakakve veze;  zavezano razvezane ili labavo i napušteno zapuštene, bezbojne i bezbrojne, klonulo zahrđale, klonulo prefarabane, klonulo rutinirane, glumački /bolno i uhodano ritmizirane, pjevački „neslušljive“, jedino  plesno uhodane, tempirane kao bomba, šaljivo/ zajedljive, bolno ozbiljne, drhtave i nestvarno savršene, rastrojeno umorne, prestrašeno rutinirane, svjesno odsutne duhom, nesvjesno odsutne i duhom i tijelom…da su sve veze ogromna, dobro smišljena paukova mreža.

Začudo, složile su se,  da su sve veze pomalo bez veze (jedno breme, čvrsta omča, zlatna krletka) jednako kako u ljubomornoj mladosti tako i u ćudljivoj starosti.

Jedino u dubokoj starosti prave veze s vezom, šire radosni spokoj i doista svijetle čudesnim bljeskom poštovanja, a to je ono najveličanstvenije i najvažnije.

Ali to je nedostižno, čuje se iz svih kutaka mansarde, zavjesa bespomoćno maše, oblačići se ne usude prići bliže, a tigar je ubrzo zaspao ne želeći trošiti svoju energiju.

Sažetak razgovora iznenada izravna tepih i svi beduini nestali u fatamorgani iznenada su vraćeni na pješčane dine, na svoje dobro znane staze. Ornamentika slijedi vreli i slatko suhi miris vjetra sve dok posljednja deva ne uskoči u kolonu, koja nečujno odjezdi.

Blaženka Križan
O autoru
Blaženka Križan

Vezane vijesti

Komentiraj

*