Onaj osjećaj kad vam padne mrak na oči

Piše: VESNA JANKOVIĆ Kad me u poštanskom sandučiću pri povratku s posla dočeka onaj žuti papirić, da me u prijepodnevnim satima, baš kad ja radim, posjetio poštar tražeći me da mi uruči preporučenu pošiljku, čisto mi dođe da zapjevam Šerfezija i Suze liju plave (pardon, smeđe...

Stara, kaj bi “hodali”, to više nije u modi!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nekada, (opet ja, još uvijek sam u kasnim sedamdesetima), kada si imao curu ili dečka, to smo zvali „hodanjem“. Čuj, Snješka, jeste li ti i Mrvac prohodali? Jesmo. To je značilo da ste si cura i dečko. Da danas kojim slučajem pitaš nekog mladića : „No, hodate...

Emocije pjesničkih slika

Piše: Vesna Janković Ne mogu svi razumjeti poeziju, mada se često čini da je tako..ali nije…poezija je  arhitektura duše, onaj unutarnji interijer u kojemu pjesnik mijenja raspored svog dizajna prema raspoloženju… To je emocija izražena riječima. Jednom sam druženj...

Srce mi jače zakuca kad se sjetim djetinjstva

Piše: VESNA JANKOVIĆ Moje su djetinjstvo obilježila kojekakva skupljanja maraka, salveta, znački te sličica za albume kojima više ni ne znam imena. Sjećam se da smo svaki dan poslije škole, a možda čak i u školi, mijenjali duplikate. U onoj ranijoj fazi bio je to Albu...

Gdje je nestala istina?

Piše: Vesna Janković Kad bi ljudi jedni drugima govorili istinu, pravu,potpunu, golu istinu, čini mi se da bi to bio smak svijeta. Ne, mi ne govorimo istinu. Mi i ne volimo istinu. Mi samo volimo čuti ono što smatramo vlastitom istinom ili bolje rečeno, ono što nama paše ili ne...

Depresivan prosinac

Piše: Vesna Janković Preselila se magla na ulice, razlila sivu po kaputima, sakrila kuće i rijetke ptice. Ispraznila moje oči pa se injasto smije po drveću i niskom raslinju jednoličnim slijedom. I ja se smijem.U maglovito-hladnom danu sanjivim pogledom. Ma nekako poželim i malo...

Kiša

Piše: VESNA JANKOVIĆ Probudih se jutros u 4 sata i 22 minute. Otkako smo pomaknuli sat unatrag i meni se čini kao da se sve pomaknulo unatrag. I sanjala sam novinske naslove: Ne zaboravite pomaknuti sat unatrag. K vragu.  U 17 sati već je mrak i oko 21 već mi se oči polako...

Ljubav je, ili nije

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ljubav se ne govori, ne moli, ne traži. Ljubav se osjeća, ona se pronalazi. Nije ljubav nagovaranje: možeš li mi, znaš, trebalo bi..Ljubav je: ne brini, sve će biti u redu  Nije to čekanje poruke ili neizvjesnost hoće li ti se netko javiti ili ne, niti je to...

Strah kao negativna emocija

Piše: VESNA JANKOVIĆ SAMO STRAH Strah je prokleta, imaginarna stvar.  Zapravo nije stvar. Nije opipljiv, nevidljiv je poput struje. Jednostavno ga osjećaš. Znaš da postoji, koči te, ne da ti da ideš naprijed. Kao u snu. Kad želiš hodati ili trčati pa stojiš ukopan na mjestu ,...

Moj dvosjed, čaj film i represija reklama

Pipe: VESNA JANKOVIĆNamjestim se udobno na svom dvosjedu čekajući početak filma. Čaj od matičnjaka, krekeri, mobitel na punjenju. Naslov djeluje obećavajuće. Konačno nešto što nije repriza (barem u mom repertoaru odgledanog). I konačno nešto što nije CSI, ova ili ona varijanta,...