Sanjati budna

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ne promijeniš se nakon prvi puta. Ne. Promijeniti te tek ono peto, šesto, deseto…. razočaranje, kad shvatiš da te koriste samo kao opciju kada nemaju bolje rješenje. Ne trebaš im. Koriste te. Ponekad ti lažu. Znaš to. Ali šutiš. Nije dobro prešućivati....

Trend mudrih izreka koje (ne)vrijede

Piše: VESNA JANKOVIĆ Na internetu sve pršti od mudrih izreka i pametnih izjava velikih mislioca, pjesnika, pisaca, psihoterapeuta, psihijatara …… Poneke i ja objavim neke kao status na fejsu  ne bi li njima izrazila svoje trenutne osjećaje ili dala do znanja da...

Nikad nije kasno zavoljeti čitanje

Piše: VESNA JANKOVIĆ KREĆEM U JEDNU MALU PARIŠKU KNJIŽARU Kao djevojčica nisam voljela pretjerano čitati. Osim one obavezne lektire koja je često bila dosadna i monotona. Ili se barem meni onda takvom činila. Kao djevojka nisam poromijenila naviku čitanja. Dapače. Zgodniji i...

Vesna Janković: “Moja vrućina”

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nikada ne zaspim prije ponoći. Iako svako jutro otvaram prozore prije odlaska na posao, tijekom dana vrućina se zavuče u zidove, na kvake, sjedi po krevetima, izležava se i uživa kad nikoga nema. Troši moj prostor i toliko se već udomaćila bez pitanja da mi...

Uh, te blagodati ljenčarenja

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ljetni godišnji odmor svi čekamo kao ozebao sunce. Već poslije Nove godine počinju priče kamo ćemo. Tek što smo se oporavili od dočeka, maštamo o moru ili planinama,ovisno o afinitetima. Zapravo,nije ni nužno da se negdje ode, važno je da se odmaknemo od...

Plavi pogled u narančastoj sobi

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ne znam točno kada sam zavoljela tu boju ali mi se čini kao da je oduvijek moja.Možda je zapisano negdje u zvijezdama da ću voljeti narančastu. Kao meke, slasne marelice. Sjećam se, moja je baka imala ogromnu marelicu nasred dvorišta.  Sjećam se njenog...

Bakine i mamine uzrečice

Piše: VESNA JANKOVIĆ „Poljubi ili ostavi“, govorila bi moja baka misleći pritom na jelo koje nam je stavila na stol. Ja sam kao mala bila špurava. Izbirljiva. Voljela sam prkositi. Imala sam ego veličine jedne prosječne napuhane djevojčice. Ako nije bilo po mom, nije bilo dobro....

Prati me moja sjena

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Na zastoru se igraju sjene. Lepršaju nijanse, dotiču se sramežljivo pa opet nestaju iznenada kako što su i došle. Vjetar se igra u krošnji lišćem mladih breza. To njihovo treperenje pleše poput tankih niti između čipkastih nabora zastora. U prugama nadir...

Od sutra!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ne sjećam se kad sam zadnji put ispekla kolač, zapravo znam u koje sam vrijeme pekla kolače, ali to je davno iza mene. Sad se, iskreno, ni sjetim..što ću sama sebi peći kolače? Ne bi ni smjela jesti slatko. Nakon rođendana sam malo i pretjerala. Prvo sam...

Dan kada smo puštali zmajeve

Piše: VESNA JANKOVIĆ ZMAJEVI MOG DJETINJSTVA Nekada smo puštali zmajeve. Čekali vjetrovito vrijeme pa trčali livadom, dok se nisu podigli visoko nebu pod oblake. Bili su svakakvi. Šareni, ručno izrađeni, kupljeni i svatko je mislio da je njegov najljepši. Malim smo ih očima...