Gdje je nestala istina?

Piše: Vesna Janković

Kad bi ljudi jedni drugima govorili istinu, pravu,potpunu, golu istinu, čini mi se da bi to bio smak svijeta. Ne, mi ne govorimo istinu. Mi i ne volimo istinu. Mi samo volimo čuti ono što smatramo vlastitom istinom ili bolje rečeno, ono što nama paše ili ne volimo čuti ništa. A kunemo se kako je iskrenost  jedna super vrlina, no kada si iskren, doista do kraja iskren, onda ti zamjeraju. Neki smatraju da svatko ima svoju istinu, a ja ipak mislim da je  istina samo jedna,  ali je svatko  interpretira na svoj način.

„Iskrenost je skup poklon, ne očekuj ga od jeftinih ljudi“, česta je izreka na društvenim mrežama. Biti iskren trebalo bi biti  privilegija svakog od nas. No, danas često iskreni ljudi stradaju upravo zbog svoje slobodumnosti da iznose istinu za koju mnogi nisu spremni.  Jer, lijepo je  svojedobno  govorio Mark Twain:  „Ljudi praštaju sve osim iskrenosti.“ Jer, ona ponekad nije poželjna, grize, teška je i bolna, pa ljudi radije pribjegavaju odobravanju laskanja, neiskrenosti, pa čak i laži. A „lažemo kada se bojimo… bojimo onoga što ne znamo, bojimo tuđeg mišljenja, bojimo što će ljudi saznati o nama. No svaki puta kada lažemo, naša bojazan je sve veća i veća.” ( Tad Williams)

        Ali, da li je uvijek i u svakoj prilici dobro  biti iskren? “Uloga iskrenog čovjeka – teška je uloga.” (M. Gorki) Iskreno, ne znam. Zapravo, nisam sigurna. Radi sebe, uvijek da. Trebalo bi. No, često se toga ne držim. To ne znači da sam neiskrena, ali treba li judima kojima je u životu teško govoriti istinu koju ne žele čuti? Treba li biti iskren do kraja i u potpunosti iznoseži istinu i znati da će ona istovremeno te ljudi učiniti nesretnima? Ili još nesretnijima nego jesu? Možda je ponekad bolje iskrenost zamijeniti za zagrljaj ili pažljivo slušanje koje im u tom trenutku više znači. Pa je prešutjeti ili odgoditi. Jer oni ne znaju što bi sa istinom. I tvoju iskrenost doživljavaju kao napad. Valjda onda svatko određuje doseg svojih granica iskrenosti.

 „Svatko može biti iskren, ali ne može svatko pažljivo odmjeriti što treba reći i na koji način“ (Anthony Clifford Grayling)

S istinom je uvijek teško.  Zato jer  ona uvijek podrazumijeva i zahtijevnost i odgovornost .  Ali bez iskrenosti nema uspostave pravih i zdravih međuljudskih odnosa. Ukoliko nam je doista stalo. „Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čovjeku i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe“ (Ivo Andrić) Pitanje je, dakle, samo, da li smo mi i u kojoj mjeri za nju spremni?

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*