Dobro se dobrim vraća

Piše: VESNA JANKOVIĆ Kad otpustite onaj čvrsti čvor što vam steže grlo poput omče oko vrata i  ne da vam da dišete, kad se odmorite od silnih putovanja između brojnih površnosti, osjetite taj zdrav, svjež i čudesno lagani dodir vlastite slobode …kao da plešete, kao da ste...

Mjesečeva ljubavnica

Piše: VESNA JANKOVIĆ Drži zima već jedno vrijeme, a i ja se držim za nju. Hodamo tako svaki dan ruku pod ruku. Pogotovo na onim dijelovima nogostupa koji sjaje u jutarnjem bijelom ogledalu. Jedno vrijeme sam odlučila da se ne družimo pa sam radije prihvatila suh kolnik. Lakše je....

Uzaludna borba s vremenom

Piše: VESNA JANKOVIĆ Malo je zabijelilo pa stalo. A sad opet sitne pahulje plešu u svom punom zanosu.Pa opet malo sunca pa bjeline, a vjetar usitnjavajući dan sablasno huči kroz gole krošnje među brezama. Provlači se češljajući neotpalo lišće koje visi na tananim grančicama. Nije...

Treba početi vjerovati u anđele

Piše: Vesna Janković Noćas nisam mogla spavati. Odnosno probudila sam se oko tri, i onda sam uz upaljeni televizor i popijenu tabletu ipak uspjela zaspati. Ali ujutro, panika. Spavala sam do devet, što se meni, ranoraniocu, rijetko događa. Ustala sam, popila tabletu protiv...

Proljeće u studenom

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Taman se privikneš na neke hladnoće primjerene godišnjem dobu, a onda te iznenadi proljeće u studenom. Zapravo, više te toliko i ne iznenađuje koliko si ljut na južinu i što ne znaš kako se obući. Hladna jutra, ponekad prožeta maglom, bez tople jakne, bolje...

Stari album s fotografijama

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Najradije listam albume sa fotografijama-bude sjećanja Kako je lijepo imati stare albume sa slikama. Mojih slika, kada sam bila mala, nema baš puno, ali i to malo što ima u crno bijeloj tehnici, veseli. Gledam datume, pola toga se uopće ne sjećam. Kako i bi...

Vrijeme za tugu

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ove su duge jesenske večeri kao stvorene da se posvetimo sebi.  Da proniknemo u svoju srž, dio po dio i da ogulimo svoje vlastito ja do kože. Da si napokon priznamo tko smo i što osjećamo. Da se usudimo izgovoriti riječi, one  koje smo tajili pred samim sobom...

Vrane u čakovečkom parku kao Albert Hitchcockove „Ptice“

Piše: VESNA JANKOVIĆ Opet su jutros vrane prekrile nebo. Na stotine ih dolijeće negdje sa istoka. Gdje li noće? Valjda  na poljima. Trebalo bi saznati njihov plan leta, pratiti ih navečer i vidjeti kuda odlaze. Uglavnom, svakodnevno ponavljaju isti ritam dolaženja i odlaženja....

Volim nepedikurnu i nedepiliranu jesen i zimu

Autor: VESNA JANKOVIĆ Nikada do sada nisam bila na manikuri. Jednom me prijateljica htjela počastiti za rođendan, ali sam ju odbila. Nekak si mislim, kaj to ženama treba. Kupiš rašpicu u dućanu, kupiš lak za nokte i jednostavno se središ. Do nedavno sam nokte samo rezal...

Oda jednom prijateljstvu

Piše: VESNA JANKOVIĆ Moja je prijateljica tiha, samozatajna. Ne voli se isticati u društvu. No, to ne znači da nije društvena. Dapače. Ima odličan smisao za humor i kad je čovjek bolje upozna ne poželi da i jedno druženje prođe bez nje. Dan proveden u njenom društvu leti. Baš kao...