Plavi pogled u narančastoj sobi

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Ne znam točno kada sam zavoljela tu boju ali mi se čini kao da je oduvijek moja.Možda je zapisano negdje u zvijezdama da ću voljeti narančastu. Kao meke, slasne marelice.

Sjećam se, moja je baka imala ogromnu marelicu nasred dvorišta.  Sjećam se njenog mirisa. Ali, nisam zapravo htjela pisati o tome. Kako čovjek brzo odluta vežući jednu temu na drugu stavljajući je u ulomke svojih sjećanja. Ja sam htjela pisati o bojama.

Volim naračastu. I zidovi moje sobe su narančasti. Odišu radošću. Ili se meni samo tako čini…“ i moja soba obješena u zraku kao naranča, kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba…“ opet se negdje u meni probudila ta pjesma koju sam toliko puta slušala, a uvijek je iznova volim čuti. Pa se smijem narančasto dopuštajući si taj raskoš razmetljivog miješanja žute i crvene koji se razliježe do kraja ulice.

Povremeno imam plav pogled. Slikajući nebo dok mi vjetar lijeno prolazi kroz kosu. Ili kada maštam o moru, dočekujući plime u svojim očima. Tada spokojno plivam uzvodno hvatajući svoj mir i kutak na poznatim i sigurnim obalama.

Dobro je držati se sigurnih obala. One nikada nisu tamne i crne. Uvijek su svjetle i u njima točno znaš da nijedna  boja nije preteška. Ne ostavlja trag, čak dapače, svojim pastelnim nijansama nose te punim srcem, a tvoju glavu od svih sivih pljuskova zaklanjaju šeširom skromnih snova.

Kada volim, onda dopuštam crvenoj da se uvuče u sve moje sutone i sva moja jutra. Pružam joj ruke. Njome mirišu trave i sunčane zrake i tvoj je šapat u riječima crven. No kada u tuzi jastuk zagrlim sama, onda je svaki moj korak crn. Ne razlikujem noći od dana, zato ne volim crnu boju.

Ponekad miješam boje trudeći se dobiti bolji i ljepši sklad. Život je ionako spektar boja. Nepregledno slikarevo platno. Stalno uzimanje jedne ili miješanje dvije ili nekoliko njih. Igrajući se bojama šaljemo poruke o svojim emocijama, trenutnim raspoloženjima ili pak svjesno biranim stanjima.

Ja, evo, upravo gledam u svoje narančaste zidove i točno znam kako se osjećam. Poput prve kisele mandarine u očekivanju ponovne kiše, a nju nikako ne mogu zamisliti narančastom.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.
  1. Kruno Reply

    Kaže se da naranđastu boju vole dinamične ali romantične osobe :-). Zalazak Sunca je zasigurno jedan romantični prizor, a to je negdje tu po boji naranđasto-crveno, kako gdje i kako kada…

  2. Vesna Reply

    Moguće,vjerojatno čak da ima puno istine u tome.

Komentiraj

*