Proljeće u studenom

picture-073PIŠE: VESNA JANKOVIĆ

Taman se privikneš na neke hladnoće primjerene godišnjem dobu, a onda te iznenadi proljeće u studenom. Zapravo, više te toliko i ne iznenađuje koliko si ljut na južinu i što ne znaš kako se obući. Hladna jutra, ponekad prožeta maglom, bez tople jakne, bolje ti je ne krenuti nigdje. Ako se rano budiš, a moraš ustati, odmah pališ grijanje, jer ti mrznu prsti. Najbolje ako možeš odležati zamotan  vlastitim mislima o potpunoj odsutnosti . I tako do podneva. Jer oko podneva ti više ne treba topla odjeća i ako si krenuo na posao ili u grad, muka ti u debelom kaputu i čizmama, a više ih ne možeš zamijeniti ničim laganijim. Dok se ne vratiš kući. A onda, vraćajući se, ionako već putem susretneš mrak i svejedno ti je dal’ ti je vruće ili hladno. Možda bi bilo najbolje da uzmeš rezervne cipele, laganu jaknu i sve nešto rezervno i ostaviš to na poslu pa da se svaki dan lijepo preskidaš ovisno o tome je li ti hladno ili toplo.

Eh, kada bi krajem studenog napadao snijeg, kako je to znalo biti u mojoj mladosti, psovali bi od ranog jutra kako su se temperature spustile ispod nule, zamisli, ispod same nule i kako jedva čekamo ljeto. Tko je uopće izmislio snijeg? Njega vole jedino djeca. A mi smo zaboravili da smo i mi nekad bili djeca i kako to izgleda biti djetetom. Veseliti se zimi. Uživati u zimskim radostima. Nas zima neminovno podsjeća na čišćenje snijega, smrznuta automobilska stakla, što je i razumljivo da nam baš ne odgovora. Doduše, ja imam tu privilegiju da ujutro ne moram čistiti auto, jer ga nemam i imam sreće što ne moram daleko na posao. Ali jutarnje gužve na cesti kojom još nisu prošle ralice, vjerujem da nije ugoda….ah…

A u gradu su postavili klizalište. Godinama, otkako ga nema, maštala sam o tome kako bi bilo lijepo da i naš grad ima svoje klizalište, onako kao što je to bilo nekad. I evo. sada smo ga dobili. Pravo klizalište. Srce mi je veselo i sada još samo moram iz podruma izvući stare klizaljke i vidjeti u kakvom su stanju. Srediti ih i usuditi se stati na led. Nisam klizala od faksa. Može li se to zaboraviti ili je to isto kao i sa vožnjom bicikla?

Vani sunce ,desetak stupnjeva, gasimo grijanje, skidamo veste, a ja pišem o snijegu koji još nije pao  i o zametenim cestama po kojima  se sada kotrlja tek pokoji osušen list nošen jesenjim vjetrom. U prozore se zaljeću buba mare i ništa u prirodi ne podsjeća na dolazak prve adventske nedjelje. Jedino se trgovine pune božićnim ukrasima i adventskim vjenčićima. Još malo i svi ćemo se okrenuti blagdanima, velikim nabavkama, punit ćemo trgovačke centre, istražujući što, kada i gdje ima na sniženju, bit ćemo darežljivi, donosit ćemo novogodišnje odluke kojih se već u siječnju nećemo moći prisjetiti i gotovo svi ćemo se utopiti u komercijalnom potrošnom cirkusu koji svake godine dolazi u naš(vaš) grad.

A zapravo sam samo htjela pisati o proljeću u studenom..

 

 

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*