Trend mudrih izreka koje (ne)vrijede

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Na internetu sve pršti od mudrih izreka i pametnih izjava velikih mislioca, pjesnika, pisaca, psihoterapeuta, psihijatara …… Poneke i ja objavim neke kao status na fejsu  ne bi li njima izrazila svoje trenutne osjećaje ili dala do znanja da dijelim nečije mišljenje. Mnoge od njih zaboravimo isti tren kada smo ih pročitali, zapravo, pitam se,  koliko ih zaista primjenjujemo u svom životu? Jer, čemu onda služe ako ih ne živimo? Pročitati nešto, zaključiti kako je to divno, lajkati po potrebi, a onda učiniti nešto suprotno tome, koliko je smisleno? Ili ne učiniti ništa? Treba li se uopće činiti išta? Čemu služe te mudre izreke?  Možda tek  kao podsjetnik  za neki mogući drugačiji život?  Putokaz?  Opomena? Sredstvo za izvlačenje pouke?

Možda izreke koje odabiremo govore nešto o nama samima. Vjerojatno.  Vrlo često i sami iz vlastitog iskustva stvaramo vlastite izreke. To je najbolja životna škola. Tu nema prepisivanja.

U  posljednje vrijeme sve je više citata poznatih osoba (najčešće glumaca) no počesto nisam sigurna da li je taj netko zaista i izrekao određenu misao, jer na različitim portalima su u potpisima različiti autori. No, to i nije toliko bitno. Ionako smo svi fokusirani na sadržaj, a manje na to tko ga je izrekao. Osim poneki (cjepidlaka-ja).

Mogu li te i takve izreke biti naš životni vodič?  Ili su one tek usputne fraze koje volimo izgovarati tek u prolazu.

Ponekad smo jednostavno zasićeni tim  mudrim mislima,  izrekama i kojekakvim pravilima koja nam diktiraju kako bi trebali živjeti.  Kao, oboji svoj život samo u pozitivu.  Baš. Kao da ti sam to ne bi želio. No, u životu postoje i  padovi, tragedije, tuge, pa ne možeš uvijek biti pozitivan.  I kada nisi dobro tada ne bi trebao svoje osjećaje umatati u nešto što ne postoji samo zato što si negdje pročitao da bi tako trebalo biti. Svatko od nas ima svoj  put i neka od izreka tek se može podudarati sa našim životnim stavom, trenutnim raspoloženjem  ili  životnom situacijom.

No, mišljenja sam da te izreke na internetu  sve više služe pomodarstvu i zabavi nego nečem ozbiljnijem. Mada, neke te doista i „natjeraju“ da razmisliš o njihovoj poruci pa znaju ostaviti snažniji i dugotrajniji dojam od ostalih.

Posebno pak me fasciniraju izreke koje  nastaju iz svakodnevnih situacija, od nepoznatih autora. Obično smiješne, tragikomične, vezane uz aktualna događanja (često u našoj zemlji ). E, to su prave riznice kreativnih dosjetki, svaka čast autorima.

Vjerojatno i vi imate neke svoje omiljene izreke i citate koje volite. I koja su, bez obzira na sve, mala zrca mudrosti koja uvijek prigrlimo  kada su nam potrebna. Jer iz njih ipak učimo. I ona koja odaberemo za nas imaju posebno značenje.

Moja prijateljica npr. obožava Bukowskog.  Prijatelj crpi informacije iz Oaze znanja. Ja obično volim šarolikost i moj izbor mudrih misli ovisi isključivo o mom raspoloženju. Uza mnoge  koji me oduševljavaju, ovoga puta izdvajam citat Veronice A. Scholffst  „ Nakon nekog vremena“, meni poseban i upečatljiv :

“Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkošću odrasloga čovjeka, a ne tugom djeteta. I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće. I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan, I da uistinu vrijediš.”

 

Vesna Janković
O autoru
Vesna Janković

Vezane vijesti

Komentiraj

*