Dan antifašističke borbe obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941., kada je u šumi Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe
Odred je tada imao 77 boraca, a predvodili su ih zapovjednik Vlado Janić Capo, i politički komesar Marijan Cvetković. Pripadnik odreda bio je i pokojni general Hrvatske vojske Janko Bobetko. Kako su u odredu većinom bili Hrvati, borilo se uglavnom na hrvatskom području, a završetak Drugoga svjetskog rata doživjela su tridesetosmorica tih boraca.
Osnutak sisačkog odreda označio je početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (čiji je sastavni dio bila i Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske) borilo se oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet, od ukupno 11, korpusa NOV-a.
Počevši od Siska, antifašistički ustanak u Hrvatskoj razvijao se postupno, sa sve većim opredjeljenjem hrvatskog naroda za partizanski pokret. Za vrijeme II. svjetskog rata na području Hrvatske pod kontrolom antifašističkog pokreta Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) obavljalo je vrhovnu zakonodavnu i izvršnu funkciju, da bi 1945. godine ZAVNOH prerastao u Narodni sabor Hrvatske. Tako je i tijekom narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj očuvan povijesni kontinuitet hrvatskog državnog suvereniteta.
Završetkom Drugoga svjetskog rata 1945. godine konstituirana je Narodna Republika Hrvatska kao federalna jedinica ondašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije koja je iz Drugog svjetskog rata izašla kao pobjednica na strani savezničkih snaga.
Od Međimuraca narodnim herojima tog vremena proglašeni su Antun Biber Tehek, Marko Kovač i Karlo Mrazović.
(mp)