Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države

Hrvati na čelu sa Slavkom Kvaternikom oslobodili Međimurje od Mađara, 24. prosinca 1918.

Dana 23. rujna 2005. godine Hrvatski sabor je dopunama  9. siječnja proglasio spomendanom kao sjećanje na događaj na kojem je narod Međimurja demokratski odlučio da svoju budućnost vidi u državnom-pravnoj vezi s ostatkom hrvatskog naroda. Dan spomena na donošenje Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države značajan je radi njezine uloge u povijesnoj težnji očuvanja jedinstvenosti hrvatskog teritorija.

VELIKI DAN MALOG MEĐIMURJA

Nakon vojnog oslobađanja Međimurja na Franjevačkom je trgu u Čakovcu 9. siječnja 1919. održana velika narodna skupština na kojoj je donesena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i izražena želja za pripojenjem tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.  Iako su Mađari odustali od Međimurja tek 1920., nakon Trianonskog sporazuma, velika narodna skupština u Čakovcu je bila jedna od najvažnijih događaja za hrvatsko stanovništvo u Međimurju te na kojoj je sudjelovalo preko 10.000 ljudi. Najveću zaslugu za odcjepljenje imao je dr. Ivan Novak.

TEKST REZOLUCIJE

U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod,- kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, – tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Usprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje ispod tuđinskog jarma. Kad je pobijedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cijeloga Međimurja, – sakupljeni na javnoj općoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, – pred cijelim svijetom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uvijek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje”.

GOVORNICI 

Devetoga siječnja u Čakovcu, sudbonosno djelo započeo svečanom službom Božjom. Hitnim dopuštenjem da se ona održi pod vedrim nebom nadbiskup Antun Bauer pokazao je da i vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj podržava i odobrava ono što se događa ovdje. Svečanu, dakle, misu zahvalnicu, uz asistenciju dvojice franjevaca, ispred nepreglednoga mnoštva ljudi služio je gornjomeđimurski dekan Zvonimir Jurak, poznat i po tome što je zbog svojega hrvatstva sjedio iza tamničkih rešetaka u Segedinu. Uz harmonijsku pratnju dekanovskoga župnika Vinka Žganca, hrvatske božićne pjesme predvodio je tada već poznati crkveni zbor iz Macinca pod vodstvom svojega župnika Ignacija Lipnjaka.

Po gromko otpjevanom „Te Deumu – Tebe Boga hvalimo“, jedan od izuzetno zaslužnih ljudi za uspjeh svega, čakovečki franjevac o. Kapistran Geci započeo je drugi dio skupštine, a za njim su se redali govornici: najprije, razumije se, dr. Ivan Novak, tada već imenovani građanski povjerenik za Međimurje, a za njim još svećenici Vinko Žganec i Juraj Lajtman te seljak iz Donjega Kraljevca Stanko Štefok.

(mp)

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*