Da li si to ti ili si ti onaj drugi?!

Piše: Blaženka Križan

Žurnim koracima grbimo prema Delfonu k Jacqueline, preskačemo rupe na asfaltu i veselimo se prekrasnom subotnjem danu. Odlazimo na piknik, u luna park i na mini golf igralište. Dogovoren je cjelodnevni izlet solunskom šetnjicom uz more. Djeca su van sebe. Voće, sladoledi, želei i sl. Dan –D- za sve nas.

Samo da ona vrati posuđene knjige nekakvom crncu, studentu, negdje  u ulici Karaiskaki. To mi tek sada spominje pa razmišljam gdje ga je samo našla…

To nije problem, usput nam je pa krećemo, izjavljuje sa smješkom. Spiros želi povesti i svoga psa Fliflia, ali to mu ne dozvoljava njegova dadilja  Jacqueline pa dohvaća bejzbol palice.

Njegov ruksak je ogroman i grbav, što li je sve natrpano, zatrpano unutra, ne znam. Ručamo u luna parku pa nije potrebno puno toga sobom dovlačiti.

Dječji ruksaci su puni koječega; igrica, loptica, bojanki, a štapovi za golf su im u rukama, mlataraju njima i konačno ponosno krećemo.

Jacqueline razvlači Spirosovu ručicu, smiruje njegove zamahe palicom, prolaznici nas zaobilaze u velikom luku, a on jedva hoda. Mi bismo malo brže, da se što prije spustimo niz ulicu pa uz more.

Nailazimo na zgradu u kojoj živi crnac u suterenu ili u podrumskom stanu…

Meni se ostaje na ulici s djecom a ona  nek ode i vrati knjige.

No, izgleda da se moramo svi  obavezno pokazati, pokloniti i pozdraviti. Spirosovi roditelji Liana I Hristos znaju te neke mlade dečke, afro-studente pa nakratko i ulazimo. Glupost, odzvanja mi tijelom.

Zvonimo, jedan mladić u zelenoj jakni otvara vrata, srdačno nasmijan, zubat, crniji od najmračnije crne boje.

Mi se nismo nikako dobro dogovorile jer meni se ne ulazi s dvoje dječice u nekakav prostor nepoznatih studenata, crnaca s drugog kontineta. Bez imalo zloče i predrasuda, odbijam da uđemo jer imamo svoje planove za djecu i žurimo.

Jacqueline već ulazi, Spiros nas ushićeno dozivlje prekrasnim špekulastim okicama i eto, Antonio već juri k njemu dok se ja  dvoumim. Nasmijan crnac, kao da ima sve više i više mramornih zubi, možda i dvoredno posloženih.

Kava nam je ponuđena pa tako mladić nestaje, dolazi s kavom netko totalno drugačiji, osjećam nelagodu…očima preokrećem i signaliziram kolegici, da nešto nije u redu…da to nije on…

Pitam Jacky, da li je to on ili?!?

Ona me sumnjivo gleda pa tko bi bio, odgovara. Pa što ti je, Blaženka?! Smije se…

Naša djeca se već nezaustavivo mačevaju i nabijaju golf po novom prostoru i te se ne daju smesti. Loptica leti amo-tamo, gore u strop, nekima u glavu, pored šalice, u čašu, sve razbijeno ćemo namiriti.

Odlazi mladić u kuhinju po sok, ne vraća se, čujem korake, hod, netko je došao, odakle, kroz prozor?! Posuđuje zelenu jaknu iz  hodnika i dolazi k nama.

Aha, vidiš da je to netko drugi, da to nije onaj prvi, obraćam se kolegici…ma koji prvi ili drugi, tu taj i živi sam samcat, ne brini, ne boj se…ne vidiš da je isti i u zelenoj jakni. Da, jakna je bila ista, ali osoba se promijenila, moja kolegica je pre ležerna i doslovno me zeza. Pa ne snima se ovdje film o Dr. Jekyll i Mr. Hyde!

Srdito sjedam, pa šetam i istražujem prostor za „nužni izlaz“, šuljam se unaokolo, kad crnaca nema, djeca imaju palice i razmišljam o hitnom bijegu…

Jacqueline me pita kako to izgledam i nek se smirim. Ponuđene su nam okruglice od grisa sa špinatom. Djeca se već oblizuju, moja kolegica već prihvaća ponudu, a ja sam van sebe. Samo su mi okruglice sad trebale i naslovnica – Trovanje u suterenu-.

Ulazi i student sa sokovima, sad su dva i više ništa ne razumijem, moja kolegica je ležerna, nasmijana, šali se, a ja ih brojim, zbrajam, oduzimam i nemam mira. Da li su dva ili tri i odakle izranjaju. Koliko ih zapravo unutra ima?!?

Netko, zvoni na vratima a zvoni i telefon. Dolazi još jedan crnac iz susjedstva, svaki nešto skine, ponovo naheri i tako sam ja ostala bez računice i u strahu koliko ih zapravo ima i kamo to sve vodi.

Troje sam nabrojala, a Jacky priča o jednom ili eventualno dvije spodobe…pa šta onda, veli ona, a ja užasnuto brojim njih i jakne iz hodnika i nikako ne izlazim na kraj s brojčanim stanjem.

Onda nabrzaka izjavljujem, da se idemo igrati igre – Koliko nas ima-,…Jacky mi pokazuje prstom, da li sam pri sebi, djeca me gledaju i izjavljuju da su tu i da nisu nikamo otišla…prasnuli su u smijeh svi redom, osim mene.

Molim ih i ne dam se smesti, da se svi postroje u sobi, oni se smiju, mašu glavama i to je malo teže postići, jer jedni ulaze dugi izlaze, kolutaju očima, svi su si slični, crni Nigerijci, bez urede ali crniji od crnog mraka, crne rupe… crni ugljen…nije to bila čokoladna boja u crno smeđim tonovima, nijansirana karamel boja i slično, to je bio katran, zapčena, zgoreta crna boja.

Pitam jednog već van sebe i poprilično glasno – Da li si to ti ili  si ti onaj drugi?!- E, tu je nastala kulminacija…

Koji drugi, pita on?!? Onaj sa zelenom jaknom, odgovaram. Nastaje poveća zbrka.

Nikome ništa nije jasno, koga tražim, zašto tražim, kakvu to istragu vodim,…Ti si sokove servirao? Ne. A tko je, pitam. Ne znam. Pa koliko nas je ovdje? Ne znam. A kavu si ti ponudio? Da. Njegov potvrdni odgovor mi sada apsolutno ništa ne govori…

Još su visjele neke jakne u hodniku, a zelena je bila obučena na „krivoj“osobi, za koju niti ne znam kako je ušla, a niti kada je ušla.

Pitala sam  ih da li smo i mi njima tako slične, tako jednake, opet smijeh…

I tako se naša posjeta privela kraju i raziđosmo se jer nije bilo nimalo ugodno u društvu nekolicine nepoznatih mladića, a i suteren je izgledao kao dobrao osmišljena stupica.

Svoje strahove nisam uspjela podijeliti s Jacqueline jer ih je ona već godinama poznavala iz videoteke svoje gazdarice pa me nije htjela niti saslušati. Ona je bila sigurna da sam ih bezpotrebno povrijedila.

Za mene je to bilo traumatično iskustvo, a naš subotnji dan bio je poprilično narušen repetiranom analizom zbivanja u suterenu ulice Karaiskaki kao i stvarnom brojčanom stanju stanara, Afrikanaca.

I dan danas ne znamo koliko afro-studenta je bilo u tom stanu, toga dana u kojem je i rođena moja rečenica: „Da li si to ti, ili si ti onaj drugi?!“

 

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Komentiraj

*