Piše: MATEJA GOŠĆIEJ
KORONA UČENICI
Peti val korona virusa doslovno je pregazio četvrti val kojeg nismo ni stigli ispratiti. Popraćen omikronom sada nezaustavljivo hara svijetom. Hrvatska ruši brojke novozaraženih, tako smo prešli brojku od 17 tisuća, a Europa sada razmatra da s ovog kriznog razmišljanja i reagiranja pređe na pristupanje virusu kao npr. gripi ili ospicama. Danas malo ravno, pa lijevo i desno, da bi se sada vraćali ponovo nekoliko koraka unatrag. To je ukratko sumiran smjer odluka nadležnih tijekom ove pandemije.
Nikako to ne zaobilazi ni Međimurje i Međimurce koji su ponovo istaknuti kao primjer svima ostalima, ipak cijepili smo se u postotku od 70% barem jednom dozom, dok je oko 67% potpuno cijepljeno, pa bravo mi. No život ne teče ni približno „normalno“, što god da to značilo, jer je proteklih mjeseci i sad već godina izgubilo svoje prvotno značenje.
Promotrimo npr. segmente koji bi svima trebali biti najvažniji – odgoj i obrazovanje. Iako lokalni stožer naglašava da zatvaranje škola nije preporučeno, tj. da se nastava mora odvijati u učionicama, sve veći broj škola iz dana u dan prelazi na online nastavu. Ta je odluka prepuštena u konačnici svakom od ravnatelja koji mora ocijeniti i predvidjeti kakva je i kakva će biti epidemiološka situacija. I dalje ravnatelji moraju biti stručnjaci – epidemiolozi, dežurati 24 sata dnevno i čekati informacije za svaki razred, skupinu, učitelje, profesore itd. Da, rekli bismo pa oni valjda znaju najbolje za svoju školu, no pritisak koji to na njih stvara i nemir među roditeljima koji su svaki dan u iščekivanju informacija, samo kreira novi paradoks. Roditelji s druge strane planiraju novi radni dan, obaveze koje ih ne čekaju uz sve borbe koje im je pandemija priredila, a uz to moraju biti spremni biti uz svoje dijete ako ga ujutro čeka nastava online, pomoći mu u svladavanju gradiva (jer budimo svjesni klinci ne mogu online pratiti jednako kao u učionici)…
Ajmo uzeti tren i na kraju, no najvažnije, razmislimo o djeci. Moramo biti svjesni kako su npr. učenici 3. razreda osnovne škole i mlađi, veliku većinu svoje nastave ikada imali online i navikli su na pandemijske uvjete. Ako nisu samostalni, tzv. wunderkindi ili ako s njima roditelji ne rade još i u vremenu nakon nastave, što su ta djeca uspjela naučiti u ove tri godine? Toj djeci čak i odgovara kad im se kaže da ne moraju u školu, pa im korona nije neki pojam koji poistovjećuju s nečim lošim, baš naprotiv, jer to shvaćaju samo kao više vremena za igru, zabavu, mobitele, s roditeljima, braćom itd.
Diplomu bi valjalo dati svakom ravnatelju, učitelju i djelatniku u odgojno – obrazovnom sustavu na svom trudu, a kakve će diplome i što je važnije znanje imati „korona učenici“, teško je reći. Želimo im puno sreće, jer ipak, na njih računamo za našu bolju budućnost.
