Ženske nedoumice

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nisam baš neka žena „od štikli“. U mladosti sam se najbolje osjećala u starkama ili sajmonicama, mada sam oduvijek zavidjela djevojkama koje imaju noge kao rođene za hod po modnoj pisti. Zato i sad moje stopalo nikako da stane u salonku, a da mi prsti ne gaze...

Djetinjstvo u meni

  Piše: VESNA JANKOVIĆ Subotnje jutro. Napokon sunčano pomiješano sa mirisom proljeća i friškog kruha iz obližnje pekare. Hodajući rijetko ne gledam u nebo. Volim oblake. U šali sam jednom rekla da će na mom grobu pisati: „ovdje počiva žena koja je voljela slikati oblake“....

Kada ti se loša dijagnoza bližnjeg uvuče u život

Piše: VESNA JANKOVIĆ Shrvan samo jednom nesretnom ili tragičnom viješću, u jednom trenutku možeš osjetiti potpun gubitak bilo kakve želje za životom. Imaš osjećaj da je sve protiv tebe. Ništa ti ne ide. Negativni događaju redaju se jedni za drugim i ma koliko se trudio promjeniti...

Mislim na proljeće!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Vani brije, a na društvenim mrežama čitam statuse o dolasku proljeća. Dok stavljam kapu zatvarajući vrata za sobom uranjući u hladnu frontu sjeverca, mislim na proljeće. Kad rukavicama prikrivam promrzle prste, pretvarajući se da mi je manje hladno...

Kad Đurđa kaže…

Piše: VESNA JANKOVIĆ U posljednje vrijeme dosta putujem. Lako je sa grupnim putovanjima. Imaš svoj bus, vozača i vodiča, sve ti je servirano na dlanu. Ne moraš previše razmišljati, samo slijediš rutu, promatraš i uživaš. No, druga je stvar kada putuješ  osobnim automobilom, a...

Bijele zimske uspomene

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ove zime nisu ni pribiližno slične onim zimama iz moga djetinjstva i mladosti. Može mi netko predbaciti da svako malo pišem o prošlosti, ali ne mogu se oteti dojmu današnjim senzacionalističkim natpisima o kojekakvim sibirskim hladnoćama i debelom snijegu....

Je li opraštanje, oslobađanje?

Piše: VESNA JANKOVIĆ Voljeti u tišini Nekako mi se čini da za sve postoji vrijeme. Vrijeme kad slažeš rečenice bez razmišljanja i reda, vrijeme u kojem je sve naizgled lijepo, a ti u svemu vidiš tu naivnu dobrotu, posvuda je vidiš: u zelenom lišću, u pticama koje se rađaju u...

Onaj osjećaj kad vam padne mrak na oči

Piše: VESNA JANKOVIĆ Kad me u poštanskom sandučiću pri povratku s posla dočeka onaj žuti papirić, da me u prijepodnevnim satima, baš kad ja radim, posjetio poštar tražeći me da mi uruči preporučenu pošiljku, čisto mi dođe da zapjevam Šerfezija i Suze liju plave (pardon, smeđe...

Stara, kaj bi “hodali”, to više nije u modi!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nekada, (opet ja, još uvijek sam u kasnim sedamdesetima), kada si imao curu ili dečka, to smo zvali „hodanjem“. Čuj, Snješka, jeste li ti i Mrvac prohodali? Jesmo. To je značilo da ste si cura i dečko. Da danas kojim slučajem pitaš nekog mladića : „No, hodate...

Emocije pjesničkih slika

Piše: Vesna Janković Ne mogu svi razumjeti poeziju, mada se često čini da je tako..ali nije…poezija je  arhitektura duše, onaj unutarnji interijer u kojemu pjesnik mijenja raspored svog dizajna prema raspoloženju… To je emocija izražena riječima. Jednom sam druženj...