Category

Piše: VESNA JANKOVIĆ Razbijanje monotonije Izleti u prirodu naprosto ti se zavuku pod kožu. Lakše se proživi tjedan. U tjeskobnom okruženju monitora i pomalo dosadne papirologije,kao i  uhodanog monotonog ritma svakodnevice, drži te misao na slijedeći vikend. Pozivnica uvijek...

  Ne vide se izdaleka. Povučene su i tihe. Te stare oronule kuće u kojima godinama više nitko ne živi. Podsjećaju na stare razglednice. Izlizane i izblijedjele fotografije. Obrasle travom koju više nitko ne kosi, u zagrljaju grana koje nemarno vise iz neodržavanih vrtova i...

Piše: VESNA JANKOVIĆ U životu je ponekad dobro razmisiliti u koje odnose se isplati ulagati sebe , a u koje ne.  Jer niti ima potrebe, niti svatko zaslužuje da u odnos sa njim uložiš  svoje vrijeme, povjerenje, razumijevanje,  a napose treba...

Jutros mi se učinilo da su se zvijezde preselile na ulicu iskričavo se smješeći na zamrznutom asfaltu. Barem sam ih ja tako vidjela i na trenutak pomisila da sam „mali princ“ na nebu. Tek me zvuk automobila vratio na zemlju. Stao je kolega i poveo me na posao. A tako je bilo...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Još jedno umorno jutro i želja za izležavanjem ostaju u pospremljenom krevetu. Brojim dane do zimskog godišnjeg odmora. Očekujem snijeg. Nježno bijeli vrtlog iznad svoje glave. Mećavu pahuljica. Dosta mi je mećave u meni. Zaželjela sam se zime. Bijelog Božića...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Jučer sam bila na odličnom predavanju o depresiji. Iako sam čitala podosta na tu temu, ipak, treba se s vremena na vrijeme podsjetiti na tu bolest za koji mnogi smatraju da to nije, jer se ne vidi izvana. Nije vam slomljena ruka, ni noga, ali kad vam je...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sjećam se, bila je topla jesen slična sadašnjoj i obje smo voljele fotografiranje. Od tebe sam naučila biti spontana. I ponekad usuditi se reći nešto što nikada ranije nisam mislila da mogu. Rekla si mi da se čovjek mora znati zauzeti za sebe i neka ne...

Piše: Vesna Janković Šuma u jesen posebno je lijepa. Rasuto lišće po stazama, palete toplih boja koje osobno i sama volim i taj ogoljeli smiraj kao priprema za nadolazeću zimu . Mirnoća koja ispunjava. Kao što proljeće bubnja u pokretu, raste u buđenju i plijeni živošću, tako se...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Izlazi sunce ponad krovova kuća kao malena užarena kugla. Tiho, ne čuju ga ni drveće, ni ljudi, ni ptice. A dive mu se samo rijetki koji ga ne prespavaju i u čijim očima oživi barem na  minutu, onako skromno i nenametljivo, a tako živo i upečatljivo. Budi...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Još  je ljeto, još se na kućnim pragovima budi sunce u svom svome sjaju, u žutoj raskoši odašilja svoje srelice kroz bistra okna i napola dignute rolete. Još se možete okupati u moru i osvježiti u nekoj mirnoj i bistroj rijeci. Još nas nisu načele magle i...