Category

Piše: VESNA JANKOVIĆ Prekrasno, sunčano subotnje prije podne izmamilo je u grad mnoštvo ljudi. Terase su bile pune i mali je centar moga grada žuborio poput slapa. Riječi su se pretvarale u sitne kapljice što se love po koži i dugo ostaju u očima. Jakne i čizme zamijenile su...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Probudio me jutros zvuk kosilice. Ne bi to bilo ništa strašno da mi odmah nije palo na pamet kako su pod njenim kotačim izdahnuli svi oni maslačci i sve tratinčice koje su tako lijepo ukrašavale livade i male zelene površine grada. Nema više djetelina,...

Piše: Vesna Janković Nekad mi je bilo neobično vidjeti moju majku  što svako malo uzima naočale, gunđa i ljuti se jer ne vidi pročitati „ona mala slova na etiketi, tko ih je samo izmislio“. Još donedavno naočale sam koristila samo za čitanje i rad na kompjuteru. Ali, s vremenom,...

Piše: VESNA JANKOVIĆ A,S,D,F,J,K,L,Č….tukli smo nekad po pisaćim mašinama, koristili indigo papire i vježbali pisati ne gledajući u tipke. Koristili smo obje ruke u tom tipkanju i dan danas ne mogu si zamisliti tipkati jednim prstom, a ni ikako drugačije osim staviti prste...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Razbijanje monotonije Izleti u prirodu naprosto ti se zavuku pod kožu. Lakše se proživi tjedan. U tjeskobnom okruženju monitora i pomalo dosadne papirologije,kao i  uhodanog monotonog ritma svakodnevice, drži te misao na slijedeći vikend. Pozivnica uvijek...

  Ne vide se izdaleka. Povučene su i tihe. Te stare oronule kuće u kojima godinama više nitko ne živi. Podsjećaju na stare razglednice. Izlizane i izblijedjele fotografije. Obrasle travom koju više nitko ne kosi, u zagrljaju grana koje nemarno vise iz neodržavanih vrtova i...

Piše: VESNA JANKOVIĆ U životu je ponekad dobro razmisiliti u koje odnose se isplati ulagati sebe , a u koje ne.  Jer niti ima potrebe, niti svatko zaslužuje da u odnos sa njim uložiš  svoje vrijeme, povjerenje, razumijevanje,  a napose treba...

Jutros mi se učinilo da su se zvijezde preselile na ulicu iskričavo se smješeći na zamrznutom asfaltu. Barem sam ih ja tako vidjela i na trenutak pomisila da sam „mali princ“ na nebu. Tek me zvuk automobila vratio na zemlju. Stao je kolega i poveo me na posao. A tako je bilo...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Još jedno umorno jutro i želja za izležavanjem ostaju u pospremljenom krevetu. Brojim dane do zimskog godišnjeg odmora. Očekujem snijeg. Nježno bijeli vrtlog iznad svoje glave. Mećavu pahuljica. Dosta mi je mećave u meni. Zaželjela sam se zime. Bijelog Božića...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Jučer sam bila na odličnom predavanju o depresiji. Iako sam čitala podosta na tu temu, ipak, treba se s vremena na vrijeme podsjetiti na tu bolest za koji mnogi smatraju da to nije, jer se ne vidi izvana. Nije vam slomljena ruka, ni noga, ali kad vam je...