Category

Piše: VESNA JANKOVIĆ Danas sam bila u Kauflandu. Kratka kupovina namirnica za užinu. Sve su blagajne radile punom parom i bila je neopisiva gužva. „Počelo je“, pomislih u sebi.  Ljudi su kupovali hrpe lampaša i krizantema u teglama i punili gepeke svojih automobila. Znam da je...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Moji su prozori strošni i stari. Drvenarija trula. Kao kakav savršen hotel za kukce. Nije ni čudo, s toga, da se po rubovima štokova, u kojekakvim rupicama i rupama kriju bube-mare, martini  i sl. Ove godine, doduše, ima manje mara, al su zato martini...

Piše Vesna JANKOVIĆ Rujan je. Mjesec u kojem ljeto još uzima svoja popodneva, zviždi kroz toplu zavjesu dana hodajući laganim korakom u sunčanim naočalama praveći se važno. Ne da se. Konačno, većina od nas ionako se kune kako im je to naljepše godišnje doba, stoga nije ni čudno...

KOLUMNA Vesna Janković: “Dodir čiste ljubavi” Nisi se oduvijek bojala mraka. Nisi oduvijek osjećala  unutarnje strahove. Strepila od napuštenosti. Bila si djevojčica kao i druge. Govorili su ti da si lijepa. I sada si lijepa, ali noću ostavljaš upaljeno svjetlo . Kao...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Često se propitkujem zbog čega smo mi ljudi toliko inertni, fokusirani na svoje malene svjetove, bez prevelike želje za promjenom, naviknuti plivati u plitkoj vodi. Toliko zamućenoj da se kroz nju više i ne vidi. Čak nismo spremni promijeniti ni kupaći...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ima stvori bez kojih niti jena žena misli da nebre nikam iti. To so jako bitne stvori, bez kojih se praf zapraf nikak ne bre biti. Npr. šminka, ak si nedaj bože z vusnice jo zbriše, unda parfem, vuzput kaj se namiriše. Če joj noket pukne obavezno mora meti...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Na malo dalje putovanje treba krenuti rano ujutro. Mi smo procijenili da je idealno vrijeme negdje oko 6 sati. Danas, doduše, vrućina nije prepreka za putovanje ni na kratke ni  na duge relacije , jer blažena klima. Dok vani presijeva i grije, ti se fino u...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sivim hodnicima bolnice odzvanjaju koraci. Ljudi sa sobom vuku svoje sudbine gledajući im pravo u lice. Zastajkuju. Propitkuju. Zaustavljaju se. Neki žure. Otvaraju i zatvaraju vrata. U rukama nose fascikle, uputnice, povijesti bolesti. Visoki, niski, mladi,...

Piše: VESNA JANKOVIĆ „Thank you for the music“ pjevala je svojevremeno ABBA . I doista. Možete li zamisliti život bez muzike?  Ja ne mogu. Bilo bi to jedno suhoparno, nezanimljivo, pusto i mlačno putovanje kroz život. Uz muziku se možemo  smijati, opustiti i veseliti se. Često...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nemam pojma što se svi furaju na tu prvu jutarnju kavu. Te ne mogu pušiti bez kave te ne mogu progledati bez kave te  bez kave uopće ne mogu zamisliti dan . Evo, moj kolega npr. bez kave ne bi bio isti čovjek. Iako zna da je već kasan na odlasku, mora skuhati...