Postali smo debilno društvo!!!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Često se propitkujem zbog čega smo mi ljudi toliko inertni, fokusirani na svoje malene svjetove, bez prevelike želje za promjenom, naviknuti plivati u plitkoj vodi. Toliko zamućenoj da se kroz nju više i ne vidi. Čak nismo spremni promijeniti ni kupaći...

Ženske su torbe furt premale!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ima stvori bez kojih niti jena žena misli da nebre nikam iti. To so jako bitne stvori, bez kojih se praf zapraf nikak ne bre biti. Npr. šminka, ak si nedaj bože z vusnice jo zbriše, unda parfem, vuzput kaj se namiriše. Če joj noket pukne obavezno mora meti...

Putovanja i otkrivanje nepoznatog

Piše: VESNA JANKOVIĆ Na malo dalje putovanje treba krenuti rano ujutro. Mi smo procijenili da je idealno vrijeme negdje oko 6 sati. Danas, doduše, vrućina nije prepreka za putovanje ni na kratke ni  na duge relacije , jer blažena klima. Dok vani presijeva i grije, ti se fino u...

Dan kada postaneš svjestan prolaznosti života!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sivim hodnicima bolnice odzvanjaju koraci. Ljudi sa sobom vuku svoje sudbine gledajući im pravo u lice. Zastajkuju. Propitkuju. Zaustavljaju se. Neki žure. Otvaraju i zatvaraju vrata. U rukama nose fascikle, uputnice, povijesti bolesti. Visoki, niski, mladi,...

“Sve bilo je MUZIKA”

Piše: VESNA JANKOVIĆ „Thank you for the music“ pjevala je svojevremeno ABBA . I doista. Možete li zamisliti život bez muzike?  Ja ne mogu. Bilo bi to jedno suhoparno, nezanimljivo, pusto i mlačno putovanje kroz život. Uz muziku se možemo  smijati, opustiti i veseliti se. Često...

Kava treba biti crna kao pakao, snažna kao smrt i slatka kao ljubav

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nemam pojma što se svi furaju na tu prvu jutarnju kavu. Te ne mogu pušiti bez kave te ne mogu progledati bez kave te  bez kave uopće ne mogu zamisliti dan . Evo, moj kolega npr. bez kave ne bi bio isti čovjek. Iako zna da je već kasan na odlasku, mora skuhati...

Vremeplov uspomena

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sjećam se, bilo je to davnih godina kada sam polazila niže razrede osnovne škole. Na more se putovalo autobusima  i trajalo je poprilično dugo. U Istru se putovalo preko Slovenije i Postojne, 8 do 10 sati. Uvijek mi je bilo slabo.  Cijelim sam put...

Osmijeh Mona Lize

Piše: VESNA JANKOVIĆ Pogledala sam se ujutro u ogledalo. Nije da to ne činim svako jutro, ali danas sam po prvi puta primijetila razmak između zubiju. I da su mi nekao manji,tanji. Kroz glavu su mi prošle slike svih onih faca sa televizije koje imaju bijele, pravilne i...

Plima životne radosti

Piše: Vesna Janković Oj, mladosti kako si lijepa. Gledam današnje maturante u svim tim kreativnim i dobro osmišljenim kostimima. Šareni. Veseli. Ne smeta im loše vrijeme. Nosi ih plima mladosti i životne radosti. Neka. Baš ih je lijepo vidjeti kako se zabavljaju. I mi smo nekad...

Letargija koja nije upisana u kamenu

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nema te više, tebe naivne koja je u ljudima tražila dobro. Pokupila te ravnodušnost. Uz puteve na kojima si promatrala svoje oblake i vjerovala da su magle samo privremne. Lebdjela si negdje iznad tog zgusnutog kapljičastog ništavila krilima jednog Jonathana...