“Sve bilo je MUZIKA”

Piše: VESNA JANKOVIĆ „Thank you for the music“ pjevala je svojevremeno ABBA . I doista. Možete li zamisliti život bez muzike?  Ja ne mogu. Bilo bi to jedno suhoparno, nezanimljivo, pusto i mlačno putovanje kroz život. Uz muziku se možemo  smijati, opustiti i veseliti se. Često...

Kava treba biti crna kao pakao, snažna kao smrt i slatka kao ljubav

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nemam pojma što se svi furaju na tu prvu jutarnju kavu. Te ne mogu pušiti bez kave te ne mogu progledati bez kave te  bez kave uopće ne mogu zamisliti dan . Evo, moj kolega npr. bez kave ne bi bio isti čovjek. Iako zna da je već kasan na odlasku, mora skuhati...

Vremeplov uspomena

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sjećam se, bilo je to davnih godina kada sam polazila niže razrede osnovne škole. Na more se putovalo autobusima  i trajalo je poprilično dugo. U Istru se putovalo preko Slovenije i Postojne, 8 do 10 sati. Uvijek mi je bilo slabo.  Cijelim sam put...

Osmijeh Mona Lize

Piše: VESNA JANKOVIĆ Pogledala sam se ujutro u ogledalo. Nije da to ne činim svako jutro, ali danas sam po prvi puta primijetila razmak između zubiju. I da su mi nekao manji,tanji. Kroz glavu su mi prošle slike svih onih faca sa televizije koje imaju bijele, pravilne i...

Plima životne radosti

Piše: Vesna Janković Oj, mladosti kako si lijepa. Gledam današnje maturante u svim tim kreativnim i dobro osmišljenim kostimima. Šareni. Veseli. Ne smeta im loše vrijeme. Nosi ih plima mladosti i životne radosti. Neka. Baš ih je lijepo vidjeti kako se zabavljaju. I mi smo nekad...

Letargija koja nije upisana u kamenu

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nema te više, tebe naivne koja je u ljudima tražila dobro. Pokupila te ravnodušnost. Uz puteve na kojima si promatrala svoje oblake i vjerovala da su magle samo privremne. Lebdjela si negdje iznad tog zgusnutog kapljičastog ništavila krilima jednog Jonathana...

Koliko društvene mreže zaglupljuju? Kloniranje kloniranog!

Piše: VESNA JANKOVIĆ  Ovaj virtualni svijet doista ponekad umara. Iste objave, iste misli koje se ponavljaju iz dana u dan, isti ljudi objavljuju gotovo iste objave, neki uporno tuđe objave objavljaju kao svoje misli, bez citata , bez potpisa onog od kojeg su pokupili misao....

Djeca su kao latice cvijeća koji naše živote boje u ružičasto

Piše: VESNA JANKOVIĆ Prekrasno, sunčano subotnje prije podne izmamilo je u grad mnoštvo ljudi. Terase su bile pune i mali je centar moga grada žuborio poput slapa. Riječi su se pretvarale u sitne kapljice što se love po koži i dugo ostaju u očima. Jakne i čizme zamijenile su...

Volim nepokošene livade

Piše: VESNA JANKOVIĆ Probudio me jutros zvuk kosilice. Ne bi to bilo ništa strašno da mi odmah nije palo na pamet kako su pod njenim kotačim izdahnuli svi oni maslačci i sve tratinčice koje su tako lijepo ukrašavale livade i male zelene površine grada. Nema više djetelina,...

Kada oči zatraže naočale

Piše: Vesna Janković Nekad mi je bilo neobično vidjeti moju majku  što svako malo uzima naočale, gunđa i ljuti se jer ne vidi pročitati „ona mala slova na etiketi, tko ih je samo izmislio“. Još donedavno naočale sam koristila samo za čitanje i rad na kompjuteru. Ali, s vremenom,...