Moja utjeha je što prijatelji žive vječno i u zagrljaju

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sjećam se, bila je topla jesen slična sadašnjoj i obje smo voljele fotografiranje. Od tebe sam naučila biti spontana. I ponekad usuditi se reći nešto što nikada ranije nisam mislila da mogu. Rekla si mi da se čovjek mora znati zauzeti za sebe i neka ne...

Jesenska panorama

Piše: Vesna Janković Šuma u jesen posebno je lijepa. Rasuto lišće po stazama, palete toplih boja koje osobno i sama volim i taj ogoljeli smiraj kao priprema za nadolazeću zimu . Mirnoća koja ispunjava. Kao što proljeće bubnja u pokretu, raste u buđenju i plijeni živošću, tako se...

Novi dan

Piše: VESNA JANKOVIĆ Izlazi sunce ponad krovova kuća kao malena užarena kugla. Tiho, ne čuju ga ni drveće, ni ljudi, ni ptice. A dive mu se samo rijetki koji ga ne prespavaju i u čijim očima oživi barem na  minutu, onako skromno i nenametljivo, a tako živo i upečatljivo. Budi...

Mir ili nemir?

Piše: VESNA JANKOVIĆ Još  je ljeto, još se na kućnim pragovima budi sunce u svom svome sjaju, u žutoj raskoši odašilja svoje srelice kroz bistra okna i napola dignute rolete. Još se možete okupati u moru i osvježiti u nekoj mirnoj i bistroj rijeci. Još nas nisu načele magle i...

Velika planina, puno srce!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ako ste u prilici, putujte. Koje sve ljepote čovjek može upoznati u susretu s novim destinacijama. Mene u posljednje vrijeme oduševljaju planine i gorja. Doduše, nisam pravi planinar, ali polako sakupljam ponešto od opreme pa se u jednodnevnim izletima više...

Na rubovima svog svemira

Piše: VESNA JANKOVIĆ Subotnje se jutro tiho ušuljalo kroz moje oči i rano me probudilo. Nisam se bunila. San je ionako bio nemiran i ružan i poprilično sam odahnula otvorivši otežale kapke. Nisam se nasmiješila novom danu,ali sam bila sretna što je i ova noć ostala iza mene. Zore...

Posljednji pozdrav Tatjani Hudak, nekrolog Borne Lulića

Piše: Vesna Janković Svima koji su je poznavali, svima koji su bili na posljednjem oproštaju s njom, i onima koji to nisu mogli, na zamolbu njene sestre dijelim sa vama oproštajni govor njenog prijatelja Borne Lulića koji nikoga, ama baš nikoga nije i ne može ostavit...

Moje čarobno ljeto

PIŠE: Vesna Janković Čudno je vratiti se nakon tjedan dana godišnjeg odmora, uživanja u moru, kao da si tamo preseljen u potpuno drugu dimenziju u kojoj ne postoje problemi, nema stresa, nemaš tlak, ne sjetiš ne popiti tabletu za anksioznost, ne boli te ono na što se inače svaki...

Vjetar u kosi!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ponekad ti se čini da se cijeli svijet urotio protiv tebe. Proživljavaš svoje epizode mučeći se kao da slažeš Rubikovu kocku. Okomito , vodoravno, okrećeš i vrtiš ,ali stvari se nikako ne poslaguju na svoje mjesto. Ne možeš iznaći način da uskladiš boje i...

Dan kao jesen

  Piše: Vesna Janković Dan promiče u  mokrim isječcima što se lijepe po pločnicima  Bilo bi tako lijepo ostati u krevetu, ujutro,  kad snovi još drijemaju na jastuku, a moja se lijenost provlači kroz otkucaje sata. Samo kad bi savjest ostala bez prigovora, bio bi to posve...