Čakovcu nedostaje “građanski štih”

Piše: Vesna JANKOVIĆ

Doista nedostaje. Bilo je sasvim uobičajeno da ( u mom slučaju) kad idem na kavu, piće, kapučino, kad poželim druženje sa dragim prijateljima, dakle bilo je sasvim uobičajeno da se nađemo u Gradskoj kavani. Čim je vrijeme to omogućavalo na lijepoj terasi, a inače u prekrasno uređenom ambijentu koji je spajao urbano sa povijesnim. Ambijentu koji te osvojio na prvu. Klavir , slike Zrinskih i Frankopana, s prozora mašu statue krasnih anđela. Voljela sam takvu Kavanu. Voljela sam čak i gužvu, kad smo jedva pronašli mjesto za sjedenje.  Programe koje je nudila, od muzičkih, revijalnih, književnih, pa i plesnih. Mirisi finih kolača i torti mamili su sladokusce. A tko od nas to nije. Kad se samo sjetim  torte Legenstein odmah mi se jede slatko.

Doista nedostaje. Odisala je tom nekom toplinom. Osjećala sam se kao doma. Poznata lica, poznati konobari koji su već  unaprijed znali što ćemo naručiti. Ponekad su nas dočekivala i ispraćala lica Vesne i Patrika, uvijek nasmijanih i ljubaznih.

Kad vani sjevernjak zakotrlja suho lišće i donese pjesmu zime, a ja poželim društvo prijatelja ili naprosto popiti svoj omiljeni kapučino nedjeljom prije podne sa svojim dragim, osjetim da mi u gradu nedostaje taj prostor. Taj- „kavansko-građanski štih“.

Dogovore tipa „ u  17 sati u Kavani“, zamjenjujemo sa „ u 17 sati ispred vure“,a onda sasvim spontano pogled najprije pada na stoljetnu zgradu preko puta Schaerice, pa kad ustanovimo da još  nije otvorena, ne preostaje nam drugo nego odabrati neki kafić u gradu, čeznutljivo gledajući prema još uvijek zatvorenim ulaznim vratima „naše“ Kavane.

Šteta. Ovom gradu doista nedostaje Kavana kakvu smo imali. Kavana, kakvu ovaj grad zaslužuje.

 

Tvoj share je nekome vrijedna informacija!
O autoru
Vesna Janković

Vezane vijesti

Komentiraj

*