Graditi uspjeh uz pozitivne ljude!

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Uspjeh se gradi strpljivo, polako, odlučno i sa puno, puno volje. Bez buke, bez zavisti, bez uspoređivanja.  Svaki pomak naprijed je uspjeh. Bez forsiranja. Bez  silovanja. Ali bez predaje. Ako ti ne uspije od prve, možda će od druge, treće. Važno je ne odustati. Ponekad treba uzeti predah. Odmoriti, posložiti, odvagnuti, proanalizirati, često i prespavati.  I što je moguće više okružiti se pozitivnim ljudima koji ne osuđuju, ne vrijeđaju, ne omalovažavaju i sam se truditi biti dio toga i takvog kruga. Priznati grešku. Ispričati se. Bez ustručavanja izreći svoje mišljenje ako te netko za njega pita. Ako te nitko ne pita za mišljenje, možda mu ono ni nije važno. Tada sam procjeni želiš li ga izreći ili ne. I zapamti. Nisi uvijek u pravu. Ti imaš samo svoje viđenje svijeta. A tvoje viđenje svijeta nekome drugome ne mora biti ni točkica na njegovoj košulji.  No, možeš slušati, razmjenjivati, upotpunjavati, učiti. Ne moraš nužno prihvatiti tuđe stavove o bilo čemu. Ali trebaš znati kulturno razgovarati, jer to je bit svakog odnosa. Razgovor je poput dvosmjerne ulice. Krećeš se u svom smjeru, ali pratiš kretanje iz suprotnog.

Nije dobro  biti posve isključiv, što ja često znam biti. Jer često životni premaz nije samo crn ili bijel.  A ponekad baš je. I točno znaš kojim je karakterom obojen koji lik. I onda je nužno napraviti rez. Odvažiti se biti kirurg koji vjeruje u sebe i zna što radi.

Eh, kad bi svijet funkcionirao drugačije. Nekada nisam primjećivala toliko zlobe, podlosti,  pokvarenosti, licemjerja i  bezobzirnosti kao u današnje vrijeme. Barem ne u svojoj okolini. A i šire. Bilo je tek nestašnih, rijetko uobraženih i zlonamjernih ljudi. Budući ih nije bilo mnogo odskakali su od većine, pa su uglavnom ostajali usamljeni.

One četiri čarobne riječi  koje su nas  također učili, rekla bih da su imale svoje značenje.  Mislim da je globalizacija interneta učinila svoje. Unazadila jezik, vulgarizirala ga, promijenila ljude, usisala ih u svoje ralje jednog potpuno podivljalog sebičnog sustava. Lako je iza paravana ekrana istresati sve što vam slina na jezik donese. Sasvim drugačije je kad nekoga gledaš u oči. Mogli bi život dijeliti na onaj prije i onaj poslije interneta. Ali ja sam zapravo  skrenula s teme. Pišući o uspjehu zalutala u međuljudske odnose i vedar ton zamijenila pomalo sumornim. A nije mi to bila namjera.

 Ono što je pjesnik doista htio reći moglo bi se naći u  Jesenjihovim  stihovima:  “U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih najveća je umjetnost na svijetu.”

Takvim bi stavom trebalo graditi svaki uspjeh. Ma koliko malen bio. Pronaći za sebe to mjesto pod suncem, gdje možeš biti do kraja svoj. I slaviti ga iskrenim osmijesima i podrškom tebi dragih ljudi.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*