Kad Đurđa kaže…

Piše: VESNA JANKOVIĆ

U posljednje vrijeme dosta putujem. Lako je sa grupnim putovanjima. Imaš svoj bus, vozača i vodiča, sve ti je servirano na dlanu. Ne moraš previše razmišljati, samo slijediš rutu, promatraš i uživaš. No, druga je stvar kada putuješ  osobnim automobilom, a nemaš pojma kako stići do odredišta, jer tamo nikada nisi bio i ideš prvi puta. Sva sreća da na mobitelu postoji aplikacija navigacije koju uključiš prije polaska, utipkaš adresu, pratiš smjer ceste na zaslonu mobitela i slušaš ugodan Đurđin glas. Dobro, možda netko sluša Snježanu ili Slavicu, ali mi imamo svoju Đurđu.

Đurđa  sasvim solidno odrađuje svoj posao. Budući gotovo uvijek putuje s nama, već smo se poprilično sprijateljili. Prešli smo  na „ti“. Doduše, nekad voli malo zakomplicirati stvari, pa nas vozika po nekim zaobilaznim putevima. Ili se barem nama tako čini. Uvijek kad negdje ideš prvi puta čini ti se dužim, a isti taj put u povratku čini ti se kraćim. Koliko god mi bila simpatična , ne volim kad kaže: „ za 600 metara skrenite naglo ulijevo“  Majketimile. Oli Đurđa ne zna da ja imam problem sa procjenjivanjem. Za mene je dvjesto, tristo, šesto metara isto. A nekoliko ulica od glavne ima skretanje ulijevo i sad ti znaj. Istina bog ja ne vozim, ali i dušom i tijelom sudjelujem u praćenju navigiranja.  Moguće da to moje praćenje malo ometa koncentraciju vozača, ali bože moj. Ništa nas ne smije iznenaditi,je li tako? Đurđa i ja naveliko komuniciramo.  Kad Đurđa kaže: „ pratite cestu 7 km“,  ja kažem: „hvala, Đurđa, sad smo jedno vrijeme bez brige“. Kad Đurđa kaže: „ držite se desne strane“,  ja kažem: „ hoćemo Đurđa, ajde pomakni se čisto na desno, žena zna što radi.“  Kad Đurđa kaže: „ sada skrenite blago udesno“, ja kažem: „ ma, blago, Đurđa, kako ćemo nego blago . Pa mi smo žene po prirodi blage“.

Još se nije dogodilo da nas  Đurđa ne dovede na cilj. Jednom smo doduše, u Zagrebu,  kružili po kvartu, ali to je bilo zato što nismo ukucali točnu adresu, nego samo ime kvarta pa smo se nekoliko puta provozali istim ulicama. Ali, Đurđa s time nema nikakve veze.  To smo ionako shvatili kao prisilno razgledavanje s nužnim upoznavanjem i takve nam se greške više ne potkradaju.  Uz Đurđu lagano savladavamo gradivo snalaženja i pronalaženja na novim i nepoznatim mjestima.

Otkada imamo Đurđu,  putovanja u nepoznato sve više mi prirastaju srcu.

Kad Đurđa kaže: „ stigli ste na odredište“ ne znam da li mi je laknulo ili bi opalili još jedan krug. Čisto da se lakše rastanemo.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*