Miriše na snijeg

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Još jedno umorno jutro i želja za izležavanjem ostaju u pospremljenom krevetu. Brojim dane do zimskog godišnjeg odmora. Očekujem snijeg. Nježno bijeli vrtlog iznad svoje glave. Mećavu pahuljica. Dosta mi je mećave u meni. Zaželjela sam se zime. Bijelog Božića i snijegom zaogrnutih kuća. Sjenica iz djetinjstva što po balkonu kljucaju ostavljene kožurice slanine od kojih im rastu maleni trbuščići.

Dok tako lijeno tipkam po tipkovnici sunce mi udara u ekran kompjutora i topi moju zimsku sliku. Kroz prozorsko staklo šalje mi malo D vitamina, što na kraju krajeva i nije tako loše. Uz obaveznu dnevnu dozu od tri kapi koju pijem iz žličice, popravlja mi medicinski nalaz. Stoga dopuštam da me grije. Prostorijom povremeno prelijeću bubamare. Neusnule. Možda i njih topla sunčeva zraka budi iz poludrijemeža. Već su odavno trebale usnuti svoj zimski san, ali pretoplo ih vrijeme još uvijek drži budnima.

Radijom odzvanjaju zvuci starih pjesama. Evergreeni. Iz nekih davnih američkih filmova. Sivo je nebo progutalo sunce i neonska svjetla su preuzela njegovu ulogu. Violine. Šarmantni glas Deana Martina razlio se po svježe obojenim zidovima. Na trenutak se prepuštam glazbi. I ostala bih tako ukipljenih misli, ali svako malo netko ulazi i izlazi i prekida njihov tok. A tako je lijep taj osjet glazbe što golica po ramenima i očnim kapcima dok ti oduševljenje raste poput mjehurića i ispunjava te osjećajem slobode i iščekivanja,a istovremeno ti gužva emocije zgrušavajući ih. Kao da plutaš na dva pola, južnom i sjevernom. A radost i tuga dišu naizmjence.

Nedostaju mi djeca. Moji veliki, mali ljudi. Moja obitelj. Tako brzo odrastu i odu svojim putem. U zbilji nam preostaju samo čekanja na rijetke susrete. Oni hrane dušu. I ostavljaju odškrinuta vrata za kadgodpožele povratke.

Ipak, miriši na snijeg. Ovo bijelo ledeno nebo, kao da negdje iz grla Alpi dopire hladan pjev orlova sakrivenih među strminama dalekih litica. Ulice u napola puste, samo vjetar puše u napuštene mijehove klatareći se po gnjilom lišću i sablasno golim granama što strše suhe i prazne.

Možda ću sutra loviti pahulje u letu. Diviti se bijelim perikama od snijega. I čekati taj dan koji ne bude sličio na čekanje.

Tvoj share je nekome vrijedna informacija!
O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Komentiraj

*