Moje čarobno ljeto

PIŠE: Vesna Janković

Čudno je vratiti se nakon tjedan dana godišnjeg odmora, uživanja u moru, kao da si tamo preseljen u potpuno drugu dimenziju u kojoj ne postoje problemi, nema stresa, nemaš tlak, ne sjetiš ne popiti tabletu za anksioznost, ne boli te ono na što se inače svaki dan žališ, baš čudno. Umjesto vremena, nosi te val. Umjesto vrana bude te cvrčci. Svejedno ti je što ti je kosa rasčupana i što povremeno ne sličiš sebi. Oprostiš i soli i moru što se povremeno sa njome poigra. Šminka netaknuta stoji u torbi i ne sjetiš se da uopće postoji. Sve tvoje sadašnje, prošlo i buduće stane u sunčanu zraku koja blago iscrtava svoj odbljesak u plićaku. Podsjeća na paukovu mrežu, samo je mnogo veća i sjajnija. Odmaraš oči u suncu koje se zrcali u moru. Odmaraš ruke, leđa, čitavo tijelo prepuštajući se klizeći niz val dodirujući mekoslane vrhunce.

Volim takvo ljeto. Koje sliči na plavu poeziju okruženu oleandrima nježnih boja.

Nisam od onih koji satima leže na plaži samo da bi pocrnili. To je zamorno i pomalo dosadno. Više gode šetnje i istraživanje i svaki dobrodošao lebdeći osjećaj znatiželje. Otkrivanje, putovanje, pronalaženje. Osjećaj kad uhvatiš tišinu u kojoj naprosto šute godine pod jasnim, modrim nebom. Rekli bi fejskovskim žargonom, „ono, neopisivo“.

Ali, takvo ljeto ne traje dugo. Takav blagoslov vedrine ospe se na dane, a onda se vratiš u stvarnost. Tako to biva. Već te u sandučiću pri povratku kući dočeka pokoji ček tek da te podsjeti da sve što je lijepo kratko traje.

I prošećeš svojim gradom kao da ti je tuđ. Jer nekako, ova i ona toplina, kao da ne nose istu boju ljeta. A tišina postaje nevesela, samotna i posve bez šarma. Drugačija. I plava polako prelazi u zagasitu nijansu i postaješ svjestan činjenice da će ti trebati neko vrijeme ponovnog prilagođavanja na stari život. U sebi već polako počinješ osjećati tjeskobu, ali za sada samo kao nevidljivo-šutljiv prosvjed usmjeren na dobro poznatu situaciju kojim pokušavaš smiriti stvari. Jer, sve već znaš. Što i kako slijedi. Zato pažljivo postupaš sa svojim morskim kolažima. Dragocjeni su. Njima pošumljavaš sve  svoje rubove da ne iščeznu na tvrdom, sivom, gradskom asfaltu.

O autoru
Vesna Janković

Vezane vijesti

Komentiraj

*