Osmijeh Mona Lize

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Pogledala sam se ujutro u ogledalo. Nije da to ne činim svako jutro, ali danas sam po prvi puta primijetila razmak između zubiju. I da su mi nekao manji,tanji. Kroz glavu su mi prošle slike svih onih faca sa televizije koje imaju bijele, pravilne i nerazmaknute zube. Eh, da su barem takvi moji. Imala bi milijundolarski osmijeh. A sad se tješim osmijehom Mona Lize. I govorim si da je to baš dobro i umjetnički skromno. A skromnost je vrlina, zar ne? Mmmm….da…..

Lijevo oko bilo  mi je suženo i peckalo me. Škiljila sam i na kratko sam prestala treptati kako bi smanjila bol. No, ne mogu ne treptati. Što sam više razmišljala o tome da manje trepćem, to su kapci češće treptali. Osjećala sam se kao plavuša na korzu. A onda sam se sjetila da više nisam plavuša. Pa nedavno sam kosu obojala u narančasto. Što sam onda? Gospođa u godinama. Starijim. Srednjim. Ona koja se tješi govoreći kako godine nisu važne, već je važno kako ih nosimo. Mmm….da….

I otkuda su se pojavile one dvije bore oko ustiju? Ne bi ih ni vidjela da nisam morala počupati onu jedinu dlaku što mi raste iznad usnice, na lijevo. Bože, i to je lijevo. Sve na strani srca. Prestrašno. I pjegica odjednom imam više nego prije. Barem su one ravnomjerno raspoređene. Opet utješno. To je od sunca. Ah , sunce. Ovih ga dana ima tako malo ili ga uopće nema. Pa je kiša top tema svih razgovora. Pada nemilice, slijeva se niz kolnik i namače dane u sivoj oblačnoj jezgri. Mmm….da

Odlučila sam ne nanijeti maskaru. I izaći bez ikakve šminke. U virtualnom svijetu to je sad vrlo moderno. Javne face sa ekrana objavljuju svoje fotografije nenašminkane.  Valjda da nam daju do znanja kako su i oni samo obični ljudi, što zapravo i jesu. Tko zna izgledaju li stvarno tako i kad se jutrom probude i pogledaju u ogledalo . Kao da je to uopće važno. Možda da se uopće ne gledam u ogledalo.  Uostalom, uvijek se mogu izvući na oči. Kažu da su one ogledalo duše, a za nju se svi kunu kako im je najvažnija. Pogotovo dušebrižnici. Mmmm….da

Nakon pomnih konzultacija sa samom sobom zaključila sam također da ono  veliko ogledalo u predsoblju neću previše koristiti. Mada ga, s obzirom na položaj, nikako ne mogu izbjeći. Obećala sam si, bez previše zastajkivanja. Ignorirat ću ga. Potpuno. Najviše ću se zadržavati u kuhinji. Prebaciti fokus sa ogledala na hranu. Pa što. Ja sam ionako u godinama kada čovjek mora sebi udovoljavati. A što ima ljepšeg od finog, ukusnog zalogaja poslije kojeg zaboraviš i na godine i na ogledalo.  Mmmm…da.

Tvoj share je nekome vrijedna informacija!
O autoru
Vesna Janković

Vezane vijesti

Komentiraj

*