Nikad nije kasno zavoljeti čitanje

Piše: VESNA JANKOVIĆ KREĆEM U JEDNU MALU PARIŠKU KNJIŽARU Kao djevojčica nisam voljela pretjerano čitati. Osim one obavezne lektire koja je često bila dosadna i monotona. Ili se barem meni onda takvom činila. Kao djevojka nisam poromijenila naviku čitanja. Dapače. Zgodniji i...

Vesna Janković: “Moja vrućina”

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nikada ne zaspim prije ponoći. Iako svako jutro otvaram prozore prije odlaska na posao, tijekom dana vrućina se zavuče u zidove, na kvake, sjedi po krevetima, izležava se i uživa kad nikoga nema. Troši moj prostor i toliko se već udomaćila bez pitanja da mi...

Uh, te blagodati ljenčarenja

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ljetni godišnji odmor svi čekamo kao ozebao sunce. Već poslije Nove godine počinju priče kamo ćemo. Tek što smo se oporavili od dočeka, maštamo o moru ili planinama,ovisno o afinitetima. Zapravo,nije ni nužno da se negdje ode, važno je da se odmaknemo od...

Plavi pogled u narančastoj sobi

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ne znam točno kada sam zavoljela tu boju ali mi se čini kao da je oduvijek moja.Možda je zapisano negdje u zvijezdama da ću voljeti narančastu. Kao meke, slasne marelice. Sjećam se, moja je baka imala ogromnu marelicu nasred dvorišta.  Sjećam se njenog...

Bakine i mamine uzrečice

Piše: VESNA JANKOVIĆ „Poljubi ili ostavi“, govorila bi moja baka misleći pritom na jelo koje nam je stavila na stol. Ja sam kao mala bila špurava. Izbirljiva. Voljela sam prkositi. Imala sam ego veličine jedne prosječne napuhane djevojčice. Ako nije bilo po mom, nije bilo dobro....

Prati me moja sjena

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Na zastoru se igraju sjene. Lepršaju nijanse, dotiču se sramežljivo pa opet nestaju iznenada kako što su i došle. Vjetar se igra u krošnji lišćem mladih breza. To njihovo treperenje pleše poput tankih niti između čipkastih nabora zastora. U prugama nadir...

Od sutra!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ne sjećam se kad sam zadnji put ispekla kolač, zapravo znam u koje sam vrijeme pekla kolače, ali to je davno iza mene. Sad se, iskreno, ni sjetim..što ću sama sebi peći kolače? Ne bi ni smjela jesti slatko. Nakon rođendana sam malo i pretjerala. Prvo sam...

Dan kada smo puštali zmajeve

Piše: VESNA JANKOVIĆ ZMAJEVI MOG DJETINJSTVA Nekada smo puštali zmajeve. Čekali vjetrovito vrijeme pa trčali livadom, dok se nisu podigli visoko nebu pod oblake. Bili su svakakvi. Šareni, ručno izrađeni, kupljeni i svatko je mislio da je njegov najljepši. Malim smo ih očima...

Sve je u mom oku

Piše: VESNA JANKOVIĆ Zarazila sam se fotografiranjem. Kada? Nemam pojma. Samo mi se čini da to polako prelazi u opsesiju. Sve što  vidim, sve kraj čega prođem, svaki cvjetić, granu, sunce, nebo, oblak, ma sve što mi zapne za zjenicu oka moram fotografirati. Evo, npr. idem s...

Sanjarim ovaj svijet

Piše: VESNA JANKOVIĆ Poslije kiše uvijek dolazi sunce,kažu, i zaista je tako. A što ima ljepše od toga. Kao kad obrišeš suze i nasmiješ se, pa shvatiš da je sve ionako prolazno. Traje trenutak. Duži ili kraći,ali ipak trenutak. I život se sastoji od trenutaka. Upravo takvih....