medjimurjepress@gmail.com

Koliko društvene mreže zaglupljuju? Kloniranje kloniranog!

Piše: VESNA JANKOVIĆ  Ovaj virtualni svijet doista ponekad umara. Iste objave, iste misli koje se ponavljaju iz dana u dan, isti ljudi objavljuju gotovo iste objave, neki uporno tuđe objave objavljaju kao svoje misli, bez citata , bez potpisa onog od kojeg su pokupili misao....

Djeca su kao latice cvijeća koji naše živote boje u ružičasto

Piše: VESNA JANKOVIĆ Prekrasno, sunčano subotnje prije podne izmamilo je u grad mnoštvo ljudi. Terase su bile pune i mali je centar moga grada žuborio poput slapa. Riječi su se pretvarale u sitne kapljice što se love po koži i dugo ostaju u očima. Jakne i čizme zamijenile su...

Volim nepokošene livade

Piše: VESNA JANKOVIĆ Probudio me jutros zvuk kosilice. Ne bi to bilo ništa strašno da mi odmah nije palo na pamet kako su pod njenim kotačim izdahnuli svi oni maslačci i sve tratinčice koje su tako lijepo ukrašavale livade i male zelene površine grada. Nema više djetelina,...

Kada oči zatraže naočale

Piše: Vesna Janković Nekad mi je bilo neobično vidjeti moju majku  što svako malo uzima naočale, gunđa i ljuti se jer ne vidi pročitati „ona mala slova na etiketi, tko ih je samo izmislio“. Još donedavno naočale sam koristila samo za čitanje i rad na kompjuteru. Ali, s vremenom,...

A,s,D,f,J,k,L,č…strojopisni znakovi mojeg indiga!

Piše: VESNA JANKOVIĆ A,S,D,F,J,K,L,Č….tukli smo nekad po pisaćim mašinama, koristili indigo papire i vježbali pisati ne gledajući u tipke. Koristili smo obje ruke u tom tipkanju i dan danas ne mogu si zamisliti tipkati jednim prstom, a ni ikako drugačije osim staviti prste...

Životni prolaz

Piše: VESNA JANKOVIĆ U životu je ponekad dobro razmisiliti u koje odnose se isplati ulagati sebe , a u koje ne.  Jer niti ima potrebe, niti svatko zaslužuje da u odnos sa njim uložiš  svoje vrijeme, povjerenje, razumijevanje,  a napose treba...

Prva zvijezda na nebu

Jutros mi se učinilo da su se zvijezde preselile na ulicu iskričavo se smješeći na zamrznutom asfaltu. Barem sam ih ja tako vidjela i na trenutak pomisila da sam „mali princ“ na nebu. Tek me zvuk automobila vratio na zemlju. Stao je kolega i poveo me na posao. A tako je bilo...