Treba početi vjerovati u anđele

Piše: Vesna Janković Noćas nisam mogla spavati. Odnosno probudila sam se oko tri, i onda sam uz upaljeni televizor i popijenu tabletu ipak uspjela zaspati. Ali ujutro, panika. Spavala sam do devet, što se meni, ranoraniocu, rijetko događa. Ustala sam, popila tabletu protiv...

Proljeće u studenom

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Taman se privikneš na neke hladnoće primjerene godišnjem dobu, a onda te iznenadi proljeće u studenom. Zapravo, više te toliko i ne iznenađuje koliko si ljut na južinu i što ne znaš kako se obući. Hladna jutra, ponekad prožeta maglom, bez tople jakne, bolje...

Stari album s fotografijama

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Najradije listam albume sa fotografijama-bude sjećanja Kako je lijepo imati stare albume sa slikama. Mojih slika, kada sam bila mala, nema baš puno, ali i to malo što ima u crno bijeloj tehnici, veseli. Gledam datume, pola toga se uopće ne sjećam. Kako i bi...

Vrijeme za tugu

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ove su duge jesenske večeri kao stvorene da se posvetimo sebi.  Da proniknemo u svoju srž, dio po dio i da ogulimo svoje vlastito ja do kože. Da si napokon priznamo tko smo i što osjećamo. Da se usudimo izgovoriti riječi, one  koje smo tajili pred samim sobom...

Vrane u čakovečkom parku kao Albert Hitchcockove „Ptice“

Piše: VESNA JANKOVIĆ Opet su jutros vrane prekrile nebo. Na stotine ih dolijeće negdje sa istoka. Gdje li noće? Valjda  na poljima. Trebalo bi saznati njihov plan leta, pratiti ih navečer i vidjeti kuda odlaze. Uglavnom, svakodnevno ponavljaju isti ritam dolaženja i odlaženja....

Volim nepedikurnu i nedepiliranu jesen i zimu

Autor: VESNA JANKOVIĆ Nikada do sada nisam bila na manikuri. Jednom me prijateljica htjela počastiti za rođendan, ali sam ju odbila. Nekak si mislim, kaj to ženama treba. Kupiš rašpicu u dućanu, kupiš lak za nokte i jednostavno se središ. Do nedavno sam nokte samo rezal...

Oda jednom prijateljstvu

Piše: VESNA JANKOVIĆ Moja je prijateljica tiha, samozatajna. Ne voli se isticati u društvu. No, to ne znači da nije društvena. Dapače. Ima odličan smisao za humor i kad je čovjek bolje upozna ne poželi da i jedno druženje prođe bez nje. Dan proveden u njenom društvu leti. Baš kao...

Z Cugom v Zagreb i z Zagreba

Piše: VESNA JANKOVIĆ I tak. Trebalo se iti v  Zagreb. Navek gda je gdo imal nekakšega hujšega zdravstvenog problema, išlo se v Zagreb.  Isto kak i den denes. V redu je to ak imaš auto, ili ak te nešči more prepelati po autocesti. Te čas si tam. Za jenu vuru. Pa rom ako idete i po...

Slavim tišinu

  Piše: Vesna Janković Kraj je kolovoza. Ljeto se budi u smežuranim, prohladnim jutrima. Dugo nije kišilo. Barem se meni tako čini. I neću da je dozivam. Tu žutu jesenju kišu ispisanu na jednobojnim i šarenim kišobranima. Doći će ona sama,nezvana, sasvim neočekivano. Dozva...

Ne želim “peglati” bore koje je život godinama stvarao

PIŠE: VESNA JANKOVIĆ Baš volim te svoje bore, velike i male borice oko očiju. Neću ih skrivati. Zašto? Što bi sakrivala ili  „peglala“ ono što je život  godinama stvarao.  Pegla se samo friško posušeni veš, a i njega sam već odavno prestala peglati. Pokupim ga sa štrika i samo ga...