Vesna Janković: “Nitko više ne piše pisma”

Piše: Vesna Janković Svaki dan kada ulazim  u stubište svoje zgrade, obavezno bacam pogled na poštanski sandučić. Koliko god puta prolazila tuda, ulazila ili izlazila, okrećem glavu prema sandučiću.Vjerojatno nesvjesno. Kao da očekujem  pismo.   A tko još danas piše pisma. Danas...

Davanje

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ja sam tipičan primjer one glupe žene koja se daje i daje…koda nema kaj drugo delati nego se drugima davati…misliti , podsjećivati, biti brižna , pažljiva, a da to nitko, ama baš nitko od mene ne traži. Zakaj npr. umjesto toga ne radim nešto...

Čakovec-grad kojem se uvijek vraćam

Uvijek ti se vraćam poslije dugih putovanja, a ti me uvijek čekaš jednako lijep i postojan. Vraćam se na poznate trotoare, među drvorede čija korijenja izrezbaruju svoje godine u starom, sivom asfaltu. Navikla na male razdaljine od stana do grada koje prijeđem u par koraka....

Duh Božića

Piše: Vesna Janković Prvi je dan Adventa. Okićen grad i jutarnja događanja. S obzirom na posljednje dane hladnog mjeseca studenog, prilično je pun. Gledajući lica ljudi nekako mi se čini da su sretnija. A možda sam ja to samo umislila zbog blagdana koji dolaze. Mene obično u ovo...

Vesna Janković: “Jesen života”

Kolumna: Vesna Janković JESEN ŽIVOTA Prošetala sam jutros do grada, izmamilo me jesenje sunce. Dan je prije Svih svetih. Možda zato što  je  još rano, ali u gradu uopće nije bilo gužve. Sunce je milovalo drveće u parku i krovove kuća u gradu.  Ovakav dan šteta je potratiti u...

To je moj tata (otac na papiru)

Kakav je to osjećaj imati sina a ne pitati za njega. Ne gledati ga  kako odrasta, ne sudjelovati u njegovom životu ni na koji način, ne znati o njemu ama baš ništa. Nikada mu ne čestitati rođendan, Božić, novu godinu,poželjeti popričati s njim, zagrliti ga, odvesti makar n...

Stari kredenc

Što sve nije bilo u zelenom kredencu moje bake. Obožavala sam satima prekapati po ladicama, vaditi van kojekakve sitnice, bespotrebne stvarčice pospremljene za svaki slučaj, a onda ih isto tako satima pospremati unutra, poslagivajući ih po svom. Sjećam se starih plehnatih tanjura...

Muškatli moje majke

Piše: Vesna Janković Dugo sam ih čuvala, svake zime posprepremala na toplo, na proljeće iznosila na balkon, podrezivala samo posušene stare stabljike i svake su godine isto cvjetali. U starim žardinjerama koje si kupila na pijaci jednog subotnjeg jutra, zajedno sa sadnicama....

Vesna Janković: Nostalgija za čakovečkim kupalištem

BILO JE TO ČAKOVEČKO, NAŠE MORE Završila je škola..jupiii…praznici…Tata mi je donio godišnju ulaznicu za kupalište. Kako sam samo sretna bila. Počelo je ljeto. Škvadra iz kvarta po cijele dane provodila je tamo. Svega par stotina metara. Tri bazena. Olimpijski,srednji...

Vesna Janković: Godišnjica mature

Moja je zgrada preko puta srednje škole. Imala sam te sreće da sam uvijek mogla duže spavati, jer samo mi je nekoliko minuta trebalo do nje. To je bila moja prednost. I sa svog sam prozora mogla promatrati rijeku đaka kako se iz raznih pravaca slijevala u sivu zgradu. I ove sam...