Pod stare dane

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Imam osjećaj da su mi s proljećem dani postali sve kraći. Ili su možda moje želje narasle pa nakon posla ne stignem raditi sve što bi htjela i što volim. Jesti treba. Kuhati moram. Kada imam volje i kada mi se da. Kada mi se ne da napravim nešto na brzinu, a onda obično i prošećem okolicom ili se provozam njome pa se opuštam pretvarajući se da nagovaram vrijeme da me zaobiđe, da potraje još malo, da me pusti da uživam što duže,a opet da ga ima dovoljno za sve svoje zamišljene trenutke . Naravno, opsesija za fotografiranjem nije me napustila. Čak , dapače. Sve je strastvenija. Doživljavam to poklonom „ pod stare dane“.

Čujem se i sa svojima. Djeca mi jako nedostaju. Više sa kćerkom, ona je mlađa i privrženija, dok je sin već pravi odrasli muškarac koji vodi svoj samostalan život. A i mi žene više volimo pričati. Razgovori su spona između naše male obitelji. Tako smo i razdvojeni uvijek na neki način zajedno, prisutni  u svemu što nam se događa.

Pisanje nikako ne mogu preskočiti. Kad naiđe inspiracija poput plimnog vala nema druge nego ući u uzburkano more i zaplivati pjesničko-lirskim vodama. Ako misli jednom pobjegnu ne mogu ih više sustići i ponoviti.

Ponekad bacim oko i na internet. K vragu, neizbježan je.

Prije odlaska u krevet predomišljam se, televizija ili knjiga. Ponekad bi htjela oboje, ako ima kakav dobar film ili dokumentarac, BBC serija ili nešto od sporta koji volim i pratim, ali poslije 22 sata sam već preumorna za čitanje, a to mi je navečer prava poslastica. Poput čokolade. Dobro. Imam ja uza sebe i koju kockicu tamne, kažu da je ona zdravija. Kao da na to treba obraćati pozornost kad ti dođe želja za slatkim. Hvataš sve što ti naiđe pod ruku ili kopaš po ladicama ne bi li našla kakve pospremljene rođendanske bombonjere. Ma sve je onda dobro. I žlica marmelade zaostala od zimnice.

Trenutno sam na pisanju. A već je 21 sat i 20 minuta. Kako da u ostatak vremena uvrstim i televiziju i knjigu? Nešto mora otpasti. U tom dvoboju obično pobjeđuje knjiga. Tako će biti i večeras.

I tako je svaki dan. Uzimam sve više vremena za sebe, sve me više toga zanima, pa mi se čini da mi netko skraćuje i uzima dane. Reže ih i veže u čvorove i stavlja u veš mašinu zaboravljajući uključiti program kojim se neće skvrčiti. Ma ne dam više nikome da po njima prčka. Tko još voli preuske i preskučene prostore?

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*