Površnost međuljudskih odnosa

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Nema mi goreg nego kad te netko doživljava usputno ili te uopće ne doživljava. Ovaj virtualni svijet totalno je skrenuo. Ljudi žive kroz neke grupe, poistovjećuju se s njima, licemjerni su jedni prema drugima i prave se da im je stalo.

Ne da mi se više. Ne da mi se više gradit odnose koji žive tako dugo, dok se ja trudim.  Ne da mi se više družiti s nekim koga ne zanimam kao osoba i kome sam dobra samo kad nikoga drugoga nema. Ne da mi se više zvat prijatelje(ice) koji  se ne jave na pozive, ne odgovaraju na poruke, koje moraš čekati i koji uvijek,  kad im predložiš bilo kakvo viđenje,  imaju za raditi nešto drugo. Ne da mi se više.  Ne da mi se više biti slušačica i savjetnica , filter za pražnjenje, nemam volje za jednosmjerne “slijepe ulice”.

Ne volim površnost u međuljudskim odnosima.  A današnji nam život upravo to nudi. Ali, ja radije biram biti sama, koliko god je to ponekad teško, još uvijek nudi bolji osjećaj od -biti s nekim ili kraj nekoga sa kime ne možeš podijeliti ama baš ništa drugo osim izgubljenog vremena. Kakav površni komentar u hodu ili bezvezno pitanje na kraju dana, na koje  zapravo onog koji ga postavlja i ne zanima odgovor.  Svu plitkoću odnosa možete vrlo jasno vidjeti na internetu, mada ni živuća svakodnevica mnogo ne zaostaje. Jer, umjesto da virtuala ostane virtuala, ona se, čini mi se, sve više proteže u stvarnost i guta zdrave,iskrene i tople odnose. Odnose od povjerenja. Što danas ljudi rade na „kavama“? Tipkaju po mobitelima. Ne mogu ili bolje rečeno, ne znaju više razgovarati sa osobom preko puta stola, a da istovremeno ne odgovaraju na poruke, pišu statuse, pregledavaju mailove….strašno.  A da ne spominjem to da ljudi danas više ne primjećuju druge ljude u smislu da im je stalo. Pa onda, tebi, kojemu je stalo, mora biti neugodno što ti je stalo jer, eto, s obzirom na to da ti je stalo, a nitko te ne doživljava, mora da s tobom nešto nije u redu.

Vjerojatno ljudi biraju odnose u koje ne moraju ulagati previše sebe. Jer u jedan pravi, iskren,dubok odnos trebaš ipak uložiti malo više vremena, volje, želje, dati si truda, a to je očito danas vrlo rijetka pojava.

Jednom sam davnu naišla na super misao: „Nisu ljudi protiv tebe. Ljudi su za sebe“. I to je sva istina.

Zato mi se više ne da rasipavati svoje dragocjeno vrijeme na  ljude kojima si ionako samo prolazna stavka  u životu, posve nebitna, koji te vade iz torbica samo da bi te iskoristili za neke svoje interese ili potrebe. Ili, iz čiste dosade. Hvala, ali ne hvala.

Površnost je danas toliko rasprostranjena da je postala normalna. Okrenutost ka sebi i zadovoljavaju samo svojih potreba glavni je moto, a druge uzimaš onda i onoliko koliko tebi treba u datom trenutku. Toliko sam sita toga da ću radije satima buljiti u oblake nego ulagati u jedan takav emotivno siromašan odnos, bez povratne empatije i  zainteresiranosti druge strane za bilo što drugo osim za sebe same.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

  1. Kruno Reply

    U sivo jutro,
    Na putu između sna i jave,
    Korake brojim…
    Hoću li te sresti?
    A misli ko suze padaju po cesti…

    (2006)

  2. Kruno Reply

    Da, nažalost, često zaboravljamo (čak i izbjegavamo) stare prijatelje s kojima smo doživjeli i proživjeli lijepe trenutke, možda i podijelili težinu ili bol, one koji su nas znali saslušati i suosjećati s nama…

Komentiraj

*