Putovanja i otkrivanje nepoznatog

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Na malo dalje putovanje treba krenuti rano ujutro. Mi smo procijenili da je idealno vrijeme negdje oko 6 sati. Danas, doduše, vrućina nije prepreka za putovanje ni na kratke ni  na duge relacije , jer blažena klima. Dok vani presijeva i grije, ti se fino u automobilu hladiš.

Ovu smo  subotu odlučiti  posjeti Skrad, Vražji prolaz i Zeleni vir. Volimo putovati i otkrivati nepoznato. O ljepotama u okolici Skrada pričao nam je prijatelj i na njegovo zanimljivo pripovijedanje već  su nam oči bile „gladne“.  Do Zagreba je sve teklo glatko, bez zastoja, a onda se prema Karlovcu lagano počela stvarati gužva. Naravno, vikend je, vrijeme putovanja i godišnjih odmora, pa je bilo i mnogo automobila stranih registracija, očito se putuje na more.

 Što smo se više približavali cilju, vanjska  se temperatura naglo spuštala. Odjednom je pokazivalo 19, na trenutke i 18 stupnjeva. Puhalo je. Sasvim sam zaboravila na to da je gorskokotarska klima mnogo hladnija nego naša. Ipak je to planinski predio.  Od Skrada do Zelenog vira put nas je vodio vrlo uskom stazom na kojom se dva automobila ne mogu mimoići. Iskreno, nije bilo baš ugodno. Izbjegavala sam pogled u dubinu. Tješila sam se slikama nepreglednih zelenih šuma kojih u ovom predjelu ima u izobilju i uglavnom se njima opijala. 

Kad smo došli do našeg odredišta, izašavši iz automobila, vjetar je bio jak i svježina jutra koja me obgrlila ponukala me da obučem jaknu. Bilo mi je drago što sam je ponijela. Za svaki slučaj. Na parkiralištu je bilo tek par automobila, ali smo se iznenadili vidjevši još jednu ČK registraciju. Nakon kupnje karata uputili smo se prema Vražjem prolazu. Kao da ulazite u neku vrstu džungle. Ispred vas bujna šumska vegetacija, klisure, uska staza još uvijek popločena zgužvanim, otpalim  lišćem  i sve kao da djeluje pomalo nestvarno. Dok se penjete mostićima i drvenim stepenicama koje vijugaju prema vrhu, doista ostajete bez daha. Ne zato što biste bili umorni ili što je put prenaporan, nego, dapače,  zbog ljepote koja je vrijedna svakog vašeg koraka. Doista ne možete ostati ravnodušni. Jer, guta vas netaknuta priroda uz neprekidan žubor vode.  Ako se pri tome i malo bojite visine, ništa zato. Strah jednostavno zamijenite željom za avanturom i ljepota prirode vas nosi. Pri samom vrhu nalazi se spilja Muževa hišica. Kažu da je na njenom samom kraju prekrasno jezero smaragdnozelene boje, u kojem također stanuje čovječja ribica pronađena istovremeno kad i u Postojnskoj jami.  Mi se ipak nismo uputili tako daleko u mračnu unutrašnjost, pa smo spilju razgledali samo površno, pri ulazu.

Nakon povratka, u kratkoj smo stanci razmjenjivali dojmove pijući kapučino na drvenoj terasi planinarskog doma, a potom se zaputili prema vodopadu Zeleni vir.  Do njega vam ne treba više od 15 minuta hoda. To je prava mala zelena oaza u kojoj poželite ostati. Dira vas šum tisuća kapljica što se lagano spuštaju niz okomitu stijenu. Dovoljno je da na trenutak zatvorite oči i izgubite se u prizoru. Kako mi to volimo reći, zasigurno ćete napunit i baterije, barem na jedno  vrijeme.  Ako još do sada niste posjetili ovaj doista čaroban rezervat prirode, svakako ga uvrstite u neko od svojih slijedećih putovanja. Doživjet ćete nezaboravnu pustolovinu. 

Tvoj share je nekome vrijedna informacija!
O autoru
Vesna Janković

Vezane vijesti

Komentiraj

*