Sve odmara i ljudi i zemlja. Prepričava se jedino pobjeda Vatrenih

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Godi ova svježina i ljenčarenje. Bridi na licu i posve nevidljivo, kao trak svjetlosti gladi površine donedavno usijanih i užarenih ulica i krovova kuća. Iako, priznajem, pomalo je neobično opet uskočiti u duge rukave i topliju odjeću, no ovako se ipak lakše diše. Gledam kroz prozor. Priroda od safira. Imam sreće, pomislih, kako moju zgradu okružuju prelijepe visoke breze, pokoji bor i drvored grabova u dugom nizu. Za ljetnih mjeseci prava je divota imati hlad od tog zelenila. Jedino me strah kad bude nevrijeme. Onda se brezine grane savijaju gotovo do samih prozora što stvara nelagodu i navodi me na pomisao da bi ih svakog časa vjetar mogao slomiti i da bi mogle aterirati baš u moj prozor, što, naravno, nikako ne bih željela. Zato izbjegavam o tome misliti. Spustim rolete i čekam da sve prođe.

Ljepše je sjesti na balkon i zaklopljenih očiju slušati treperenje lišća, gledati sunce kako namiguje kroz grane ili sjetno razgrtati kapljice kiše u predvečerje.  Upijati miris netom pokošene trave i zahvalne zemlje koja pjeva.

Danas, čini mi se, sve odmara. I ljudi i zemlja. Jedino se naveliko prepričava jučerašnja pobjeda Vatrenih.

Praznik je. Petak.  Opet će mi se svi dani pomiješati i sličit će na nedjelju. Do utorka.

Kiša je prestala. Dan je tamnosivoj dodao svjetliju i sve se odmah čini manje mračnim. Opet mogu sanjati daljine u bliskom dodiru sa nestvarnim. Mogu stvarnost pretvarati u prazne bočice i puniti ih svime što zamislim. Mogu stvarati svoje male svjetove i puštati ih da rastu na vlatima trave što će novo izniknuti. Koliko bi to samo  bilo svjetova. Ali, ja više ne znam  čime bi ih poželjela ispuniti. Možda da ih darujem onima koji znaju. A ja ću samo skliznuti niz ovaj dan  i slušati otužan šum brezinog lišća podno svog prozora.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*