Velika planina, puno srce!

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Ako ste u prilici, putujte. Koje sve ljepote čovjek može upoznati u susretu s novim destinacijama. Mene u posljednje vrijeme oduševljaju planine i gorja. Doduše, nisam pravi planinar, ali polako sakupljam ponešto od opreme pa se u jednodnevnim izletima više ne osjećam poput „čeheka“ iz moje prve planinarske priče. Uglavnom, zamijenila sam internet sa prirodom. Kaže naš jučerašnji turistički vodič da su najbolji parfemi u malim bočicama. Što će reći da ti u životu nije potrebna gomila stvari da budeš sretan. Dovoljno je samo malo volje, ljubavi prema prirodi, nekoliko sendviča i par boca vode i tvoje sakupljanje parfema u male bočice može početi.

Odluka je pala. Izlet na Veliku planinu u Sloveniji. Uvijek doživiš neko novo iskustvo. Ovog puta to je za mene bila vožnja sedežnicom. Za nekoga tko se boji visina nimalo ugodno,no prebrodiš i taj strah lebdeći iznad prelijepih pejzaža kamniškog gorja. I vrisneš, onako spontano, kao što djeca vrište u zabavnim parkovima. Nema te sile koja te u tome može spriječiti. A onda susret sa požarom ljepote. Nepregledno zelenilo, kravice koje slobodno pasu posvuda. Valjda nigdje nema toliko krava kao u ovom kraju. Kako i ne bi, kad je na cijelom području rasprostranjeno idilično pastirsko naselje sa neobičnim drvenim kućicama. Osjećala sam se kao Mojca u Kekcu, samo nigdje nije bilo opakog strica Bedaneca. Šalim se. Možda me ovaj miris čiste prirode na trenutak odveo u djetinjstvo.  I gastro ponuda odgovara okolini: sve domače. Žganci z mlekom, kislo mleko, domaći sir i potpuno prirodan sok od jabuke. Kakav divan osjećaj. Drvene kućice služe i za iznajmljivanje kao alternativa klasičnim hotelima. Tko voli bijeg od svakodnevice i stresa bez televizora i interneta, dobro došao. Ovdje se doslovno živi uživo, a ne u virtuali.

Spilju Vetrnicu sam preskočila jer strm pohod u njenu nutrinu nije mi bio nimalo privlačan. Dok se većina spuštala, ja sam prisluškivala ogromne bijele oblake u razgovoru sa planinom i pretvorena tako u aktivnog slušača lebdjela negdje između jave i sna.

dig

Ali sam zato uživala na izvoru Kamniške Bistrice, rijeke koja izvire podno Kamniških alpi i put do samog izvora bio je prilično zahtijevan i sklizak. Samo za one najopreznije i najhrabrije. Ja sam došla samo do pola, po naški, kaj je sigurno, sigurno je.

Na kraju još, pogled sa mosta na sutjesku Predaselj, koji te potpuno razoruža u saznanju kako je priroda  neuhvatljiva, divna, neobjašnjiva i kako sa njom treba živjeti kao sa pravim prijateljem. Poštujući je, dopuštajući joj da bude baš takva kakva jest. Svoja.

Fotogaleriju pogledajte ovdje

 

 

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*