Ženske nedoumice

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Nisam baš neka žena „od štikli“. U mladosti sam se najbolje osjećala u starkama ili sajmonicama, mada sam oduvijek zavidjela djevojkama koje imaju noge kao rođene za hod po modnoj pisti. Zato i sad moje stopalo nikako da stane u salonku, a da mi prsti ne gaze jedni po drugima. Kratka i široka. Oči bi nešto elegantno, ali k vragu, kad u to elegantno ne stanu moja stopala. Nevoljko se navikavam na to. Nekad sam kupovala ono što mi je bilo lijepo, a danas kupujem što je praktično i u čemu se ugodno osjećam.

Evo, prije neki dan, kupujem balerinke. Ja bi da su one tri u jednom. Da su istovremeno i elegante, da su dosta široke  i još da su u boji koja pristaje na većinu moje garderobe. Mudrica. Šašavica. Isprobavam tako nekoliko pari, a sve preuske. Da odsječem debeli mali prst, e onda bi mi noga u svaku ušla. Osjećala sam se kao Pepeljugina zla polusestra koja pošto poto gura nogu u nešto što ne ide i što nije za nju. A prodavač mi daje savjet: obucite debelu čarapu, namočenu u vodu i tako hodajte dok se ne raširi. Malo morgen. Kao da to nisam isprobala već desetine puta, pa umjesto da se cipela raširi (makar bila i kožna) dobila sam samo još jedno kurje oko više.  E, pa mislim da su mi ova četiri postojeća sasvim dovoljna.

Nosila sam ja cipele i na kalup. Jedne te iste nekoliko puta. Ali, bez rezultata. Osim što je prošla sezona nošenje dotične obuće i što sam se ja poprilično namučila pokušavajući je nositi u nekim kratkim razmacima, na kraju sam shvatila da opet nemam što obuti , jer sam uz ove koje sam pokušavala raširiti morala sa sobom nositi i rezervne stare. No, do trenutka kad sam napokon odlučila skinuti nove ne mogavši više izdržati to isprobavanje (nakon sat, dva) , noge su mi naotekle do te mjere da su u njih i stare jedva stale. Što god bi obula na noge tiskalo je i žuljalo. Onda sam si rekla, sad je dosta. Ajme,ženo, fučkaš modu i trendove i po onom „nije žvaka za seljaka“ napokon shvatila da su za mene patike i dalje zakon.

I tako sve manje nosim haljine i cipele na visoku petu, a sve se ugodnije osjećam u hlačama i niskim širokim cipelama ili patikama.  Ponekad još navučem neke uske sandale za posebne prilike, nadajući se da nitko neće primijetiti moj kiseli osmijeh i želju da ih što prije skinem. Ili, kada osjetim onu žarku potrebu probuditi uspavali  damsko-ženstveni dio svoje biti. No, to su rijetke prilike i rijetki trenuci.

Možda s ljetom, sa suncem u zenitu kad na radiju zasvira… „djevojke u ljetnim haljinama volim“ …moje lagane, šarene suknje požele topli dodir povjetarca i pokoje radoznalo i začuđeno oko. A dotle…. keep calm and furaj široko i nisko!!!

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*