Međimurska narodna nošnja

DA SE NE OTRGNE ZABORAVU

Za razliku od drugih krajeva sjeverne Hrvatske, u međimurskoj nošnji primjećuje se jača povezanost s prostorom srednje Europe odakle su preuzimali neki utjecaji.

To je osobito vidljivo u izboru materijalu za žensku odjeću, pa je bluza izrađena od fine tvorničke tkanine (markizeta ili organdija), a pregača od tamne svile. Preko bluze su žene prebacivale veliku kupovnu maramu od delena s cvijetnim uzorkom, a obivale visoke cipele za vezivanje. Glavu su pokrivale kapicom(poculicom) napravljenom od tila, tanke šupljikave tkanine, po kojoj su izvezle ukrase raznobojnom vunicom.

medimurje Ili kako je to svojedobno opisala Ksenija Kolarić:

Osnovni dijelovi međimurske narodne nošnje, koja se nosila i ljeti i zimi, izrađivali su se od domaćeg platna, najčešće od lana. Krojile su ih i šivale žene za potrebe svojih ukućana, dok su dodatne dijelove odjeće, kao što su npr. prsluci i kaputi, izrađivali seoski krojači.

Međimurska nošnja pripada panonskom tipu odjeće koji karakteriziraju platnene široke gaće (hlače) i platnena robača (košulja). Na robaču se navlačio crni prusljek (prsluk). U zimskim mjesecima Međimurci su oblačili razne haljetke s rukavima, npr. reklec, baledu ili kožuhe s runom okrenutim prema tijelu. Kao obuća služili su obojci, koji su kasnije zamijenjeni tvorničkim čarapama, te črne čižme. Glava se pokrivala črnim škrljakom (šeširom).

Osnovni dijelovi ženske nošnje – plećak, robača, košulja i fertuf, (pregača), nekada su, kao i na čitavom prostranom panonskom području, bili izrađeni od domaćeg platna. Ovi su se predmeti oblačili na donje rublje – gaćice s duljim nogavicama, potkošulje zvane zdulci i po nekoliko podsuknji – spodnjica. Preko struka opasivao se pojas zvan bešva. Na plećak se navlačio uski prusljek od crne atlas-svile. Najkarakterističniji predmet ženske nošnje jest tibet, velika četvrtasta marama koja se, složena u trokut, omata preko ramena, odnosno oko vrata, tako da se učvršćuje na leđima. Kao obuća služile su štrumfe (čarape) i čizme ili cokli – visoke cipele s vezicama. Djevojke nisu pokrivale glavu, već su kosu plele u jednu pletenicu. U oglavlju Međimurki poznata je i peča, duguljasta prozirna marama čiji su uži krajevi ukrašeni špicom. Prvog dana nakon svadbe žena je kosu pokrivala kapicom – poculicom. Za svakodnevne prilike rupce su vezivale na zatiljku glave, a za svečane prilike pod bradom.

Narodna nošnja u Međimurju bila je u upotrebi do Drugog svjetskog rata. Nakon toga nošnju su postupno počeli napuštati muškarci, a žene su zadržale tradicionalni način odijevanja u znatno pojednostavljenom i izmijenjenom obliku. Tradicionalni primjerci narodne nošnje iz Međimurja čuvaju se u Muzeju Međimurja u Čakovcu te u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Sačuvajmo komadić prošlosti naših baka i djedova za budućnost naše djece!

(mp)

Međimurska_narodna_nošnja_(Croatia)

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*