Međimurje Press
Kultura i obrazovanje

Najava programa u Centru za kulturu Čakovec tijekom rujna

  1. ŠESTI FESTIVAL KOMORNE GLAZBE – 3. i 4. rujan 2020.
  2. Otvorenje izložbe – MIO VESOVIĆ – 3.9.2020. u 19 sati

6. FESTIVAL KOMORNE GLAZBE ČAKOVEC 2020.

Centar za kulturu Čakovec, 3. i 4. rujan 2020.

Organizator:

Centar za kulturu Čakovec

CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

četvrtak 3. rujan 2020. u 20 sati

KONCERT

Filip Hozjak – tenor

Danijel Oto – klavir

Program:

FILIP HOZJAK, tenor

DANIJEL OTO, klavir

Claude-Michel Schönberg: Bring him home, song iz mjuzikla “Les Misérables”

Teodoro Cottrau: Santa Lucia

Francesco Paolo Tosti: Ideale

Eduardo di Capua: O sole mio

Luigi Denza: Funiculì, Funiculà

Emmerich Kálmán: Wenn es Abend wird, lied grofa Tassila iz operete

Grofica Marica“

Emmerich Kálmán: Komm, Zigany, lied grofa Tassila iz operete „Grofica Marica“

Salvatore Cardillo: Core ‘ngrato

Davor Bobić: Mura

Josip Hatze: Serenada

Filip Hozjak, tenor

Polazio je Glazbenu školu u Varaždinu kod prof. Blanke Tkalčić, a studij pjevanja nastavio na Sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost u Grazu u klasi prof. Ulfa Bästleina. Nakon godinu dana vratio se u Hrvatsku te upisao studij pjevanja na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u klasi prof. Berislava Jerkovića. Diplomirao je u lipnju 2016. godine te trenutno radi u Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku. Krajem 2012. sudjelovao je na Natjecanju „Lazar Jovanović“ u Beogradu, gdje je osvojio prvu nagradu. Prije pet godina na Međunarodnome natjecanju „Lav Mirski“ u Osijeku također je osvojio prvu nagradu te posebnu nagradu kao apsolutni pobjednik treće kategorije. U svibnju 2014. na istome natjecanju osvojio je prvu nagradu u solističkom dijelu, kao i prvu te posebnu nagradu za apsolutnog pobjednika u kategoriji opernih ansambala (s baritonom Borisom Šilijem).

Iste godine primio je Rektorovu nagradu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.

Uspješno je debitirao 2013. godine ulogom Rinuccija u operi „Gianni Schicchi“ u Osijeku u koprodukciji umjetničkih akademija Osijeka i Novog Sada. Iduće godine istaknuo se dvjema ulogama, i to u mjuziklu „Les Misérables“ („Jadnici“) ulogom Enjolrasa te u opereti „Šišmiš“ ulogom Eisensteina, a 2015. je ostvario zapaženu ulogu Ferranda u Mozartovoj operi „Cosi fan tutte“. Iste godine osvaja prvu nagradu te posebnu nagradu kao apsolutni pobjednik u kategoriji mjuzikla na Natjecanju „Lav Mirski“ u Osijeku. Kaže da mu je 2016. godinu posebno obilježila uloga Nemorina u Donizettijevoj operi „L’elisir d’amore“ („Ljubavni napitak“).

U svibnju 2017. debitirao je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku ulogom Luisa Philippea u opereti „Bajadera“ te ulogom Ruiza u Verdijevu remek-djelu „Trubadur“. Nakon toga predstavio se glavnom ulogom odvjetnika Siedlera u opereti „Kod bijelog konja“. U novoj produkciji „Les Misérablesa“, postavljenoj na sceni Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, otpjevao je ulogu Mariusa.

Dosad je zabilježio niz nastupa diljem Hrvatske, kao i u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Mađarskoj, Italiji i Makedoniji.

Ulaskom u sastav „Četiri tenora“ pridružio se atraktivnoj i popularnoj zvjezdanoj postavi koju čine Đani Stipaničev, Vladimir Garić i Marko Pecotić.

Danijel Oto, klavir

Završio Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi pijanista i pedagoga prof. Vladimira Krpana, gdje je diplomirao s najvišim ocjenama 2009. godine.

Redovito se usavršavao na klavirskim seminarima i seminarima komorne glazbe kod eminentnih pedagoga, a neki od njih su: P. Eicher, F. Scala, N. Flores, V. Krpan, K. Krasnitski, G. Apostolova (lied) i E. J. Kim. Kao korepetitor je surađivao s mnogim renomiranim glazbenicima, nastupao s Varaždinskim komornim orkestrom, sudjelovao u projektima koji su u dva navrata bili nominirani za diskografsku nagradu ”Porin ” u kategoriji klasične glazbe. Nastupao u mnogim dvoranama u domovini i inozemstvu. Redovito je angažiran kao službeni korepetitor međunarodnih natjecanja te kao član ocjenjivačkog suda na natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Pedagoškim radom bavi se od 2008. godine, a trenutno radi kao profesor klavira i korepeticije u Glazbenoj školi u Varaždinu.

CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

četvrtak 3. rujan 2020. u 20 sati

KONCERT

ZADARSKI KVARTET KLARINETA

Abdul-Aziz Hussein

Ante Buturić

Lovre Lučić

Marcelo Zelenčić

Program:

George Gerschwin: Rapsodija u plavom, arr. Ioan Dobrinescu

Guillermo Lago: Suita ,,Gradovi’’

Tihomil Vidošić: 3 scherza za 4 klarineta

Edward Grieg: Suita ,,Peer Gynt’’ br.1

ZADARSKI KVARTET KLARINETA

Zadarski kvartet klarineta djeluje sa manjim promjenama sastava još od 2007. kao samostalni projekt tadašnjih učenika GŠ Blagoje Bersa u Zadru, a danas diplomiranih akademskih klarinetista. Tijekom svoga djelovanja izvodili su izuzetno šarolik program sastavljen od originalnih kompozicija za sastav, jazza i folklorne glazbe. Njihov najrecentniji uspjesi su: sudjelovanje na Rapskim glazbenim večerima 2019. i sudjelovanje na 57. Glazbenim večerima u sv. Donatu te su dobitnici 2. Nagrade na natjecanju „IMKA Music competition“ u Sarajevu 2018. te 4. Nagrade na natjecanju „Premio citta’ di Padova“ 2016. Kvartet je održao koncerte u: Cremoni, Udinama, Sarajevu, Zadru, Zagrebu, Lastovu, Rabu, Rovinju, Ogulinu, PP Telašćica, Gospiću i Senju. Klarinetisti u Zadarskom kvartetu klarineta su: Ante Buturić, Lovre Lućić, Abdul – Aziz Hussein i Marcelo Zelenčić.

Abdul-Aziz Hussein (1992. Bukurešt) usavršava se na Conservatoire à rayonnement

régional u Versaillesu u klasi Philippa Cupera. Diplomirao je klarinet na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Davorina Brozića. Svoje glazbeno obrazovanje započeo je u Glazbenoj školi Zlatko Baloković u Zaprešiću, a nastavio u Srednjoj Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu, gdje maturira 2011. u razredu Bruna Philippa. Iste te godine upisuje studij klarineta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Milka Pravdića. Tijekom studija bio je na međunarodnoj razmjeni studenata na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi Tadeja Keniga. Dobitnik je ukupno sedam 1. nagrada na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa od kojih su četiri na regionalnim, a tri na državnim natjecanjima. 2010. sudjeluje na izboru predstavnika Hrvatske za “Eurovizijsko natjecanje mladih glazbenika u Beču”. 2015. na Međunarodnom natjecanju “Woodwind&Brass” u Varaždinu laureat je u najvišoj kategoriji klarinetista. 2016. pobjednik je 5. natjecanja mladih glazbenih umjetnika Papandopulo. 2019. osvaja 2. mjesto na “Internacionalnom natjecanju klarinetista Gran Canaria” u Španjolskoj. Dobitnik je brojnih drugih nagrada kao što je 1. nagrada na “IMKA” natjecanju u Sarajevu, 1. nagrada na “Virovitica international music meeting”, Dekanova nagrada, nagrada HDS-a za najbolju izvedbu djela hrvatskog autora “Tena Ivana Borić: A-D-H-D” , nagrade i priznanja Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Održao je brojne recitale u zemlji i inozemstvu od kojih su najznačajniji nastup na Glazbenim večerima u Sv.Donatu, Osorske glazbene večeri, Muzički bienale Zagreb, ICA Svjetski kongres klarinetista u Oostendu (Belgija), Internacionalni festival klarinetista Gran Canaria (Španjolska) te je nastupio solistički uz pratnju Simfonijskog orkestara HRT-a, Simfonijskog puhačkog orkestara Oružanih snaga Republike Hrvatske, Varaždinskog komornog orkestra i Gudačkog orkestra “Acoustic project”. Aktivni sudionik je brojnih seminara kod eminentnih glazbenika i pedagoga kao što su Guy Deplus, Philippe Cuper, Mate Bekavac, Ricardo Morales, Charles Neidich, Nicolas Baldeyrou, Jože Kotar, Radovan Cavallin, Sharon Kam, Nicholas Cox, Chen Halevi, Luis Gomes, David Blumberg, Antonio, Karl Leister i dr. Surađuje sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i Hrvatskim komornim orkestrom te je stalan član Zadarskog kvarteta klarineta.

Ante Buturić (Zadar, 1991.) uz osnovnu i srednju glazbenu školu Blagoje Bersa, pohađao je i

Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II u Zadru. U desetoj godini počinje svirati klarinet kod prof. Božidara Lukina, a zatim kod prof. Marite Nere Mimice. Nakon završenog srednjoškolskog školovanja upisuje klarinet u klasi prof. Davora Rebe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje 2015. godine diplomira s odličnim uspjehom. Kroz osnovnu i srednju školu kao solist sudjelovao je na mnogim natjecanjima HDGPP-a u Dubrovniku, Šibeniku, Opatiji i Varaždinu, gdje je osvojio prvu, dvije druge i treću državnu nagradu. 2010. godine svirao je u Europskom orkestru mladih u Njemačkoj kao jedan od predstavnika Hrvatske. 2014. godine osvojio je 3. nagradu na Međunarodnom natjecanju Davorin Jenko u Beogradu. Sudjelovao je na seminarima velikih klarinetista J. Tonžetića, Ž. Milića, J. Kotara, A. Grgina, R. Cavallina, C. Halevia i N. Coxa. Od 2013. godine radi kao učitelj klarineta u OGŠ Svetog Benedikta u Zadru i u OŠ Biograd, odjel glazbene škole.

Lovre Lučić (New York, 1991.) glazbeno obrazovanje započeo je kao osmogodišnjak u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru u razredu prof. Božidara Lukina, a završio u razredu prof. Marite Nere Mimice. Muzičku akademiju u Zagrebu upisao je 2010. godine kod red. prof. Milka Pravdića, a diplomirao je u razredu doc. Davorina Brozića. Tijekom školovanja sudjelovao je na nekoliko natjecanja kao solist te na natjecanjima komorne glazbe. Godine 2014. na Međunarodnom Natjecanju Davorin Jenko osvaja 3 nagradu. Sudjelovao je u projektu Slavuj Igora Stravinskog 2013. godine, kojemu je dodijeljena Rektorova nagrada. Godine 2015. položio je audiciju za bas klarinetista u Simfonijskom orkestru HRT-a. Godine 2016. nastupa na 53. Glazbenoj tribini u Opatiji zajedno sa Emom Abadžievom u projektu Stanko Horvat u izvedbi djela Malinconia, za engleski rog i bas klarinet.

Surađuje sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Cantus ansamblom, Muzičkim Biennalom

Zagreb, Orkestrom HNK-a u Zagrebu, Zadarskim komornim orkestrom (kao stalni vanjski suradnik), Hrvatskim komornim orkestrom, orkestrom Zagrebačke filharmonije te ansamblom Esperanza iz Lihtenštajna. Bilježi nastup na Donat ljetnim večerima 2019. u sastavu Mia Miljković Đuzel (klavir), Marco Graziani (violina) te klarinet u izvedbi djela A. Khachaturian trio za klarinet, violinu i klavir. Pohađao je seminare eminentnih klarinetista

kao što su Mate Bekavac, Jože Kotar, Radovan Cavallin, Ante Grgin, Željko Milić, Davor Reba i Chen Halevi. Surađivao je sa eminentnim hrvatskim skladateljem Petrom Bergamom. Od ove godine započinje sa radom kao profesor u glazbenoj školi Jan Vlašimsky u Virovitici te u školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od 2007. godine član je Zadarskog kvarteta klarineta s kojim bilježi razne nastupe po Hrvatskoj i Italiji od kojih se izdvaja nastup na Donat ljetnim večerima 2017.

Marcelo Zelenčić rođen je 1986.godine u Zadru.S 11 godina počinje učiti klarinet u klasi prof. Božidara Lukina pohađajući glazbenu školu ”Blagoje Bersa” u Zadru. 2005.g. upisuje studij klarineta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof.Milka Pravdića gdje je i diplomirao u lipnju 2010. i stekao titulu magistra glazbe. Dobitnik je niza nagrada na domaćim natjecanjima među kojima valja istaknuti drugu nagradu 2004. godine i dvije prve(2006. i 2008.) na državnim natjecanjima u Varaždinu. Dvaput je sudjelovao na međunarodnom natjecanju u Krškom te se je usavršavao na majstorskim tečajevima kod eminentnih pedagoga i klarinetista kao sto su: Mate Bekavac, J. Kotar, P. Couper, S. Hue, G. Deplus, C. Halevi, R. Cavallin i dr…

Često surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, orkestrom opere HNK u Zagrebu, Zadarskim kvartetom klarineta te kao stalni vanjski suradnik sa Zadarskim komornim orkestrom. U ulozi solista nastupio je sa Zagrebačkom filharmonijom (Debussyjeva rapsodija za klarinet), s puhačkim orkestom MA (Rossinijeve varijacije za klarinet), sa Zadarskom gradskom glazbom (Ciganske melodije od Pabla Sarasatea) te sa Zadarskim komornim orkestrom (Koncert za klarinet Johanna Stamitza). Nakon položene audicije u siječnju 2010., postaje članom Simfonijskog orkestra HRT-a u kojem danas djeluje kao solo klarinetist.

CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

petak, 4. rujan 2020. u 20 sati

KONCERT

Martin Draušnik – violina

Krešimir Bedek – gitara

Program:

Niccolò Paganini: Sonata br. 1 u a-molu M. S. 112A

Introduzione. Larghetto

Allegro Maestoso.Tempo di marcia

Rondocino. Allegro

Manuel de Falla – Paul Kochanski: Španjolska suita

El Paño Moruno

Nana

Canción

Polo

Asturiana

Jota

Miroslav Miletić: Sonatina

Allegro

Andante

Allegro

Pablo de Sarasate: Fantazija na teme iz Bizetove opere Carmen

(obrada za gitaru – Krešimir Bedek)

Martin Draušnik (Zagreb, 1981.) je svestrani glazbenik čije se polje djelovanja proteže od solističkih nastupa i recitala preko brojnih komornih sastava pa sve do koncertmajstora različitih orkestara, kako komornih tako i simfonijskih. Od 2010. godine djeluje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, prvo kao asistent, a 2016. postaje docent.

Violinu je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Maje Dešpalj-Begović. Školovanje je nastavio, kao stipendist Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na Hochschule für Musik u Freiburgu, u klasi Latice Honde-Rosenberg. Daljnje usavršavanje uslijedilo je na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Stuttgartu, gdje je završio solistički studij u klasi jednog od najpoznatijih svjetskih violinista, Ingolfa Turbana. Na koncu, svoje obrazovanje proširuje i na violu, koju je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Aleksandra Miloševa. Tijekom školovanja uz prve nagrade na hrvatskim natjecanjima osvojio je i brojne nagrade i priznanja kao Radio podij, Nagrade Darko Lukić (2001. i 2010.), Ivo Vuljević, Stjepan Šulek, Nagradu Koncertne Dvorane Vatroslava Lisinskog.

Za vrijeme studija u Njemačkoj, svirao je u orkestru SWR Sinfonie Orchester Freiburg und Baden-Baden. Odmah nakon završetka studija 2007. polaže audiciju za zamjenika koncertmajstora u Zagrebačkoj filharmoniji, a 2011. postaje i koncertmajstor tog orkestra. Paralelno s tim, od 2005. koncertmajstor je ansambla I Virtuosi di Paganini iz Münchena pod umjetničkim vodstvom Ingolfa Turbana s kojim redovito nastupa. 2012. godine nakon duge pauze oživljava ansambl Komorni studio Zagrebačke filharmonije čiji je koncertmajstor i umjetnički voditelj. Gostujući je koncertmajstor Simfonijskog orkestra u Liechtensteinu, Orkestra riječke Opere, Zagrebačkih Solista i Ansambla Cantus, a povremeno i Zadarskog komornog orkestra i Varaždinskog komornog orkestra.

Jedan je od osnivača Gudačkog kvarteta Porin, a 2010. godine osniva i Zagreb trio.

Od 2016. prva je violina Hrvatskog gudačkog kvarteta s kojim 2018. izdaje CD Moje djetinjstvo sa cjelokupnim opusom gudačkih kvarteta Stjepana Šuleka.

Nastupi sa različitim orkestrima i ansamblima odveli su ga na turneje po Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Poljskoj, Mađarskoj, Belgiji, Turskoj, Rusiji, Ukrajini, Argentini, Izraelu, Kanadi i SAD-u gdje je nastupao u dvoranama poput Carnegie Halla, Berlinske filharmonije, Konzerthausa i Musikvereina u Beču, Festspielhausa u Salzburgu te na festivalima poput Dubrovačkih ljetnih igara, Muzičkog Biennala u Zagrebu, Varšavske jeseni, Osorske glazbene večeri, Trieste Prima.

Kao solist nastupa uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a, Orkestar riječke Opere, Zagrebačke Soliste, Komorni studio Zagrebačke filharmonije, Cappelu Istropolitanu, Ansambl Cantus, Hrvatski komorni orkestar i Zadarski komorni orkestar pod ravnanjem dirigenata poput Dimitrija Kitajenka, Pavla Dešpalja, Dennis Russel Daviesa, Ville Matvejeffa, Martina Siegharta. 2010. uz Ansambl Cantus, s velikim uspjehom izvodi hrvatsku praizvedbu Violinskog koncerta Györgya Ligetija, a snimka tog koncerta izdana je 2016. godine u sklopu CD-a Cantus Live(s) i nominirana za nagradu Porin. 2013. uz Zagrebačku filharmoniju izvodi Papandopulov Koncert za violinu i violončelo u Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču.

Svira na violini graditelja Fabricea Girardina iz 2000. godine.

Krešimir Bedek (Zagreb, 1981.) diplomirao je gitaru u klasi Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Poslijediplomski studij završio je u Nizozemskoj u klasi Zorana Dukića na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu. Docent je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Nastupao je u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Portugalu, Izraelu, Estoniji i Rusiji, svirajući solistički, uz orkestre i u različitim komornim sastavima.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u Hrvatskoj i u inozemstvu. Na 42. tribini mladih umjetnika Darko Lukić osvojio je glavnu nagradu te nagradu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a zaposlen kao asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu primio je Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za 2010. godinu.

Dvostruki je laureat prestižnog međunarodnog natjecanja Printemps de la guitarre (Charleroi, Belgija, 2006. i 2008.) i pobjednik međunarodnih gitarističkih natjecanja Guitar and Chamber Music Festival Zwolle i Scharpach gitaar concurs (oba Nizozemska 2006.), Guitarmanbia (Almada, Portugal, 2007.) te Certamen Internacional de Guitarra de Barcelona „Miguel Llobet“ (2008.).

CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

petak, 4. rujan 2020. u 20 sati

TRIO PAVLOVIĆ/PUSTIČKI/GILMING

Petra Gilming – klavir

Domagoj Pavlović – klarinet

Branimir Pustički – violončelo

Program:

L. van Beethoven: Trio u B-duru, op.11; “Gassenhauer”

Allegro con brio

Adagio

Tema con variazioni (“Pria ch’io l’impegno”: Allegretto)

J. Brahms: Trio u a-molu, op. 114

Allegro

Adagio

Andantino grazioso

Allegro

Petra Gilming maturirala je glasovir u klasi prof. Kamelije Zavrl u Zagrebu 1995., a diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Krpana 2000. godine te 2007. u istoj klasi i magistrirala.

Usavršavala se na seminarima uglednih pedagoga (N. Kazimirove, E. Timakina, L. Baranyaja, V. Pavarane, J. F. Antoniolija, V. Merzhanova i K. H. Kammerlinga), te u klasi prof. Luigia Mostaccia na postdiplomskom studiju u Spilambertu, Italija.

Laureat je velikog broja nacionalnih i međunarodnih natjecanja (Zagreb, Pinerolo, Moncalieri i Pietra Ligure). Dobitnica je nagrade rektora Sveučilišta u Zagrebu, nagrade Radio podija, nagrade dekana Muzičke akademije u Zagrebu, nagrade „Darko Lukić“ 2000. g. i nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda. Godine 2015. osvaja prvu nagradu na Hrvatskom natjecanju mladih glazbenih umjetnika “Papandopulo” te nagradu HDS-a za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja u kategoriji komornih sastava. Kao članica Trija 1887., dobitnica je nagrade ”Artists on Globe” za najbolje mlade hrvatske glazbenike u 2015. godini. 2016. osvaja nagradu Dvorane Vatroslav Lisinski za nastup na Tribini Darko Lukić sa Hrvatskim klavirskim triom.

Nastupa u zemlji i inozemstvu kao solist, komorni muzičar te uz orkestre (Simfonijski orkestar Muzičke akademije, Hrvatski komorni orkestar, Dubrovački simfonijski orkestar i dr.), surađujući s dirigentima Igorom Gjadrovom, Pavlem Dešpaljem, Franom Krasovcem i dr., na istaknutim festivalima (Dubrovačke ljetne igre, Osorske glazbene večeri, Zagreb Kom, Diapason, Dani Milka Kelemena, te festivali u Vukovaru, Šibeniku, Poreču, Rovinju, Nizozemskoj i Danskoj).

Službeni je korepetitor brojnih seminara te violinističkih natjecanja (Međunarodno violinističko natjecanje ”Vaclav Huml”, Nacionalno natjecanje “Boris Papandopulo”, Međunarodno natjecanje “Rudolf Matz”, Međunarodno natjecanje “Bistrički zvukolik” i dr.)

Članica je Hrvatskog klavirskog trija (od 2014.g.) i Trija 1887 (od 2015.g.).

Umjetnički je suradnik na Gudačkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu od 2005. godine.

Klarinetist Domagoj Pavlović rođen je u Bjelovaru, diplomirao i magistrirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Josipa Tonžetića. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod svjetski znanih Guya Deplusa (Francuska) i Michaela Edwardsa (SAD) te sudjelovao na seminarima iz komorne glazbe, radeći s Rudolfom Leopoldom (Austrija) i Matthiasom Maurerom (Švicarska). Upravo komorna glazba zauzima bitno mjesto u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Surađuje s ansamblima kao što su Zagrebački puhački trio, Duo Clarp, Gudački kvartet Porin, Gudački kvartet Sebastian, Zagrebački kvartet, Alisios camerata te Camerata 2/3/4. Posljednjih godina bavi se redakturom i snimanjem djela hrvatskih skladatelja za klarinet. Solistički nastupa uz Simfonijski orkestar HRT-a, gdje je od 2002. godine i zaposlen na mjestu prvog klarineta, te uz Riječku filharmoniju i Zadarski komorni orkestar. Bavi se i pedagoškim radom, profesor je na međunarodnoj školi Bisyoc (Engleska, Velika Britanija).

Violončelist Branimir Pustički diplomirao je u klasi Valtera Dešpalja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te se usavršavao kod Reinharda Latzka u Beču i Jakoba Kullberga u Stavangeru, Norveška. Laureat je mnogih domaćih i inozemnih natjecanja i nagrada od kojih se ističu Nagrada za mladog glazbenika godine Zagrebačke Filharmonije i American Expressa, prva nagrada i nagrada publike na međunarodnom natjecanju „J. Brahms” u Austriji te prva nagrada i nagrada HDS-a na natjecanju „Boris Papandopulo” u kategoriji komorne glazbe. Solistički je nastupao uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačke soliste, Hrvatski barokni ansambl, Ukrajinsku državnu filharmoniju, Orkestar „Human Rights” i Zagrebački orkestar mladih, a za HRT je snimio djela za violončelo i orkestar hrvatskih skladatelja J. Tkalčića, M. Ruždjaka i M. Kelemena. Uz stalne komorne sastave Trio 1887. i Gudački trio Pustički, često nastupa sa istaknutim umjetnicima na koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu, pa je osim redovitih nastupa u većini europskih zemalja ostvario koncerte i turneje u Japanu, Meksiku i SAD-u. Vođa je dionice u Simfonijskom orkestru HRT-a, a u istom svojstvu surađuje sa Kopenhaškom filharmonijom i orkestrom „Human Rights”. Od 2014. je asistent, a od 2019. docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te predaje na majstorskim tečajevima na Braču (Pučišća), Grožnjanu, Dorinim ljetima u Našicama, seminaru Polstjärnepriset u švedskom Vänesborgu te na Sveučilištu u Stavangeru u Norveškoj.

IZLOŽBA

CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

izložbeni prostor, četvrtak 3.9.2020. u 19 sati – otvorenje izložbe

MIO VESOVIĆ

ISTINA KO LAŽ”

Predgovor i otvorenje izložbe: Feđa Gavrilović

Postav izložbe, moderatorica otvorenja: Marta Horvat

Kroz cijelu svoju karijeru, Mio Vesović je, kao uostalom i svaki fotograf, rezao
komade stvarnosti. Prizori, ili viđeni odnosi stvari i fenomena, koji su ga fascinirali našli bi se u njegovom objektivu, otkinuti od ostatka svijeta. Zatim bi bili pohranjivani na film kako bi mogli, eventualno, fascinirati i nekog namjernika koji će, listajući novine ili šećući se galerijom, nabasati na Vesovićevu fotografiju. Prošlo je puno godina i fotograf je počeo raditi kolaže: ponovno izrezivati, izdvajati i kasapiti, ovoga puta komade teksta i različitih slika, kako bi od njih stvorio novu kompoziciju, također pretrpanu njegovim fascinacijama. A živom umu, fotografski izvježbanom oku i bogatoj imaginaciji poput njegove, fascinacija u svijetu ne nedostaje.

Ovo što nam on sada predstavlja nisu niti kolaži, niti klasične fotografije. Na neki
način to je hommage i fotografiji i kolažu. Naime, u ovom je ciklusu snimao stranice
monografije s fotografijama inscenacija Jana Fabrea, belgijskog kazališnog redatelja i
vizualnog umjetnika različitih izričaja, te uz njih komponirao stare škare dugačkih sječiva koje su pripadale Frani Baćeu, hrvatskom grafičaru i slikaru. One su usklađene tako da s fotografijama u knjizi čine neki dinamičan suodnos. Možda su to fotografije kratkotrajnih asemblaža, koje je Vesović sastavljao i rastavljao. Njegovo poigravanje oblikom škara (koji podsjeća na lornjon, ili na stilizirane noge, ili na tko zna što) kao da se želi natjecati s konstruktivističkom estetikom koja je tražila dinamiku u spletu najjednostavnijih linearnih suzvučja i odnosa. S druge strane, fotografije na kojima se te nožice nalaze pokazuju bogate dramske i plesne produkcije, pune ekspresije ljudskih tijela, te djeluju kao da stoje u protuteži
strogoj i krutoj formi alata za rezanje položenog na njih.
Ovo je ciklus koji bilježi jednu mrtvu prirodu, jedan svakodnevni detalj kao što su
obične škare ostavljene na nekoj knjižurini punoj slika. Mio Vesović je te predmete oživio, zabilježio i prepustio ih njihovu novom životu, u nadi da će nas razveseliti jednako kao što su razveselili i njega. Sekvenca plesa škara po monografiji Jana Fabrea samo je još jedan kratki rez iz stvarnosti, iz života i, prije svega, iz nemirnog uma, koji tu stvarnost i taj život gleda, doživljava, rastavlja, razdvaja i cijepa da bi, potom, na zanimljiv način ponovno spojio njihove dijelove. Uma koji od svega stvara kolaž.  – 
Feđa Gavrilović

 

Mio Vesović rođen je 1953. godine u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Studij filmskog snimanja završio je na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u klasi Nikole Tanhofera. Njegove su fotografije objavljivane u svim novinama i časopisima jugoslavenskog prostora, a trajno je surađivao u Studentskom listu, Poletu, Pitanjima, Quorumu, Svijetu, Startu, Globusu, itd. S Ivanom Posavcem osnovao je 1979. godine umjetnički studio MO (meko okidanje). Zajedno su ostvarili niz projekata, među ostalim 150 naslovnica časopisa Danas.

Na izložbi u Čakovcu 2020. predstavit ćemo presjek radova Mie Vesovića u posljednjih 40 godina. Izložit će se radovi koje je snimao kao novinski fotograf 80-ih i 90-ih, s naglaskom na portrete medijskih ličnosti. Uz to, posljednjih 20-ak godina Vesović radi kolaže koji će isto zauzeti svoje mjesto u postavu izložbe. Riječ je o slučajnim kolažima nastalima metodom „snimljenih snimaka“, dakle presnimljenih fotografija na kojima se postavom različitih elemenata stvara nekakva interakcija – na neki način je to ono što je Vesović radio cijeli život – okupljanje i aranžiranje komadića svijeta koji ga okružuje.

Mio Vesović, suvremeni je hrvatski umjetnik, fotograf, autor bogatog i složenog opusa.

VESNA MAKOVEC

Vezani članci

Komentirajte

Vijesti iz Međimurja