“Sarajevo ljubavi moja”!

Piše: VESNA JANKOVIĆ

Točno u 2 sata krenuli smo autobusom br. 2 za Sarajevo. Nekoliko stanki na putu, uobičajen prijelaz preko granice , a onda lagana vožnja. Najprije kroz Republiku Srpsku u kojoj su kuće mahom porušene, vrlo rijetko nastanjene. Pust i gotovo napušten kraj koji ostavlja dojam kao da je rat ovdje tek jučer završio. No, kako smo se približavali bošnjačkoj regiji civilizacija se osjećala i vidjela na svakom koraku. Nakon otprilike 8 sati vožnje razgled Sarajevom bio je pravi melem za oči, a bogami i za nepce. Navali smo na čevape i burek, bosanku kahvu koja se poslužuje u njihovom tradicionalnom kahvenom takumu, a on se sastoji od bakrene tacne sa džezvom na kojoj se još nalazi šećerluk i fildžani. Poseban doživljaj. Baš kao i šetnja Barščašijom u kojoj sve vrvi od tipičnih bosanskih rukotvorina, dok se ulicama širi miris tradicionalnih jela. Sve je poprilično jeftino. Mogla bih se sasvim fino priviknuti na njihovu kuhinju. Baš mi je legla. Onako. I nikada vam odmah ne donesu račun. Kod njih vrijedi pravilo, uživaj dok jedeš ili piješ. Za promjenu godi jedna ovako opuštena atmosfera.

Ako u šetnji slučajno ožedniš dovoljno je imati uza sebe praznu čašu ili bocu i napuniti je izvorskom vodom na nekoj od brojnih slavina. Za Bosnu i Hercegovinu kažu da je to zemlja vode, jer je njome najbogatija u regiji.

Kada ste u Sarajevu obavezno posjetite neku od Kuća sevdaha koja ostavlja upečatljiv dojam botaničkodomaćeg kafića ukrašena lijepim slikama, starinskim predmetima, mnoštvom bilja i pokojim drvetom, sa malim vodoskokom na sredini, pa se neminovno osjećate kao u vrtu dok prostorijom tiho odzvanjaju zvuci sevdaha. Tu možete probati i neku od njihovih tradicionalnih slastica.

Treba probati. Doživjeti. Ništa nije tako stvarno kao zaborav na prošlost u nekoj novoj stvarnosti. „Prijatno“ reći će vam dobri ljudi ovog grada, objasniti sve što vam treba, sve što vas zanima, vrlo su razgovorljivi i dobrodušni.

Poseban doživljaj bio je i posjet neboderu Avaz tower, gdje sa 142 metra visine imate najljepši pogled na Sarajevo. Liftom u tren oka stižete na 35 kat i to doista ne smijete propustiti. Jednako kao i izvor rijeke Bosne, poznatiji kao vrelo Bosne, prekrasan park u kojem priroda pokazuje svu svoju raskoš i ljepotu.

Uglavnom, Sarajevo je grad u kojem nekako život teče polako baš kao i sama Miljacka. Nekako je pitom i čovjek pomisli kako bi vrlo lako mogao živjeti u njemu. Osvoji te tradicijom, susretljivošću, ljubaznošću. Velik je, a opet, sav ti stane u  srce, vrlo brzo. Ljubav na prvi pogled, rekli bi romantičari.

Tako se kući uvijek vraćaš pun dojmova noseći sa sobom glasne misli i slike netom proživjelih trenutaka. Namjestiš ovratnik radi lakšeg spavanja na svom sjedalu i pokušavaš zaspati. Na radiju svira „ Otkud ti ko sudbina“, gospođa iza tebe ne prestaje pričati od kada ste krenuli, pa ti se miješaju njene riječi sa riječima pjesme i san nikako ne dolazi. Kad se napokon uspiješ nekako uljuljkati u kakav takav polusan, eto nas na bosanskog granici. Jedan prijelaz. Jedan jedini prijelaz,a kilometarska gužva. Ispred sebe vidiš samo svjetla automobila i bezbroj autobusa i kamiona u nepreglednoj koloni. I tako puna dva sata. Jedino što te spašava je to što su nam pokupili osobne iskaznice pa nismo morali izlaziti van. I za njihovo i za naše dobro. Jer da jesmo, bio bi to pravi putnički cunami.

Na putu do Čakovca, još dva stajanja, od koje sam jedno ipak prespavala. I tako je još jednom putovanju došao kraj. A ti si sakupio još jednu razglednicu više. Na svakoj je ispisano novo iskustvo, novi doživljaj, novi ljudi, nova lica, pročelja zgrada koja urezuješ u pamćenje i ulice kojima još dugo ploviš rijekom sjećanja. Sve dok napokon ne zaspiš u svom krevetu. U notnom zapisu još jedne priče. Ovaj puta u uhu ti odzvanja Kemina ; “Sarajevo ljubavi moja….“

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*