Interview: Ivan Procaj -“Suze i smijeh na nišanu”

Nedavno je za predsjednika HSP-AS podružnice Čakovec izabran Ivan Procaj.  Širim krugovima nepoznat, ali svima onima kojima je pjesma pri srcu i koji su involvirani u poeziju, itekako poznat. Dosada je izdao tri zbirke pjesama, a prva davnih godina, dok je još radio u GK „Međimurje“.

Tko je zapravo Ivan Procaj i što novoga donosi čakovečkom HSP-u Ante Starčević? Ima li snage  pokrenuti i donijeti neki novi polet ovoj stranci? Odgovore smo dobili uz ispijanje kavice, od 62-godišnjaka, koji nije naviknut na intervjue ni medijski prostor.

Nekako ste samozatajnost i povučeni ima li to svoje uzroke?

Moj životni put je izuzetno težak, preskroman, bilo je puno boli, lakše mi se izražavati putem poezije i tko čita moje stihove, zna o čemu govorim.

Uz poeziju koja je vaša prva ljubav, uskoro izdajete i knjigu. O čemu pišete?

Pišem istinu. Pišem svoj životopis kroz koji opisujem razdoblje djetinjstva do kraja domovinskog rata.  Mnogima se istina pogotovo iz tog perioda neće svidjeti. Vjerujte, pišem golu istinu, stvari koje su nepoznate javnosti i koje će mnoga razmišljanja i saznanja promijeniti. Naslov je „SUZE I SMIJEH NA NIŠANU“.

Bili ste sudionik domovinskog rata, u kojem periodu?

Od 1990. godine, prijavio sam se dobrovoljno u obranu zemlje. Ostao sam sve do 1994.g. Oslobađao sam vojarnu u Čakovcu, vozio oružje u Pakoštan i tako je sve išlo svojim tijekom. Postao sam Zapovjednik dragovoljaca domovinskog rata Međimurja. Branio sam kasnije područje Šibensko-zadarskog zaleđa, borio se u Pakracu, Lipiku, ali i u Livnu rame uz rame s Antom Gotovinom. Vjerovao sam u hrvatsku državu.

Imam li osjećaj da je u svemu tome prisutna gorčina?

Nisam se u snu nadao da će naša borba donijeti ovakvu Hrvatsku kakvu danas imamo. Vjerujte mi i moja kći Mišela krenula je samom u rat u jednom trenutku bili smo zajedno na ratištu. Bila je ravnopravna sa svima nama, obavljala iste zadaće. Sve je bilo u redu, dok je jednoga dana u Bosni , neprijatelj nije snajperom pogodio u obje noge.  Bio mi je to najteži trenutak u životu. Gledati kći kako stradava zaista je bolan trenutak.

Vratili ste se iz rata nakon punih 4 godine. Imate li status borca domovinskog rata, satisfakciju za godine koje ste proveli u Hrvatskoj vojsci i to još kao dragovoljac?

Bit ćete sada iznenađeni. NISAM NIKADA OD DRŽAVE TRAŽIO NIŠTA. Vidio sam tko je sve dobio, a nije po ničemu zaslužio mirovinu, tko je tražio povlastice, vidim one u Zagrebu. Ja se za to nisam borio. Borio sam se čista i poštena srca za Hrvatsku. Cijeli život živim pošteno, imam karakter i ponosan sam na sebe. Neki od njih danas mi se podsmijehuju, a iz rata su izvukli sve za svoju korist. Ja sam domoljub, ali onaj iskreni i takav ću ostati. Ne želim privilegije!

Od čega onda danas živite?

Živim skromno, od socijalne pomoći s  800 kuna. Nije lako, ali kako sam preživio rat tako ću i ovo. Iako mi prijeti ovrha nad stanom, nadam se da ću naći neko rješenje.

Postali ste predsjendik HSP-AS Čakovec. Na koji način mislite djelovati u podružnici?

Svoje domoljublje mogu ponajprije iskazati u toj stranci. Prvo želim da iz stranke izbacim ustaštvo. Da ljudi ne dolaze samo po knjižicu i da onda u pripitom stanju viču da su ustaše.To nije domoljublje. Zadovoljan sam da se zajedno s mojim imenovanjem u stranku uključilo 28 mladih ljudi i raditi ću na pridobivanju upravo mladih koji će djelovati  na temeljima Ante Starčevića.

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*