Sandra Herman: Obrazovanje je ključ integracije, a stalna prisutnost policije i socijalne službe u romskim naseljima temelj sigurnosti
Drago mi je što su proteklih dana svi protukandidati uključeni u izbore za međimurskog župana prihvatili moj ranije izneseni stav da je sigurnost, u ovom trenutku, prioritetno pitanje za sve Međimurke i Međimurce. Za razliku od svojih uvaženih protukandidata, kao dugogodišnja učiteljica i ravnateljica OŠ Vladimira Nazora Pribislavec, a potom i zamjenica međimurskog župana u dva mandata zadužena za sektor obrazovanja stekla sam dovoljno znanja i iskustva da rješavanju problema suživota u našem kraju mogu pristupiti s nizom konkretnih rješenja. Isto tako, vrlo sam dobro upoznata s time za što je, po pitanju ovog gorućeg problema, nadležna država, a koje su ingerencije i mogućnosti županije na što bih stavila poseban naglasak.
Nažalost, o problemu suživota Međimurki i Međimuraca s pripadnicima romske nacionalne manjine mnogo se govori, ali malo toga se rješava. Nedopustivo je da se zvona za uzbunu oglašavaju samo kada se pronađu velike količine ilegalnog oružja ili se dogodi ubojstvo, a nedugo nakon toga sve utihne i ostane po starom. Za rješavanje problema koji već duže vrijeme predstavlja ugrozu te opterećuje suživot većinskog stanovništva i najveće manjinske skupine u našem kraju, Međimurju ne treba još jedno povjerenstvo, još jedan akcijski plan ili još jedna radna skupina. Potrebne su nam brze i konkretne mjere.
Apsolutno podržavam uvođenje vaučera za isplatu socijalnih pomoći, ali ta je mjera u isključivoj nadležnosti države koja o tome mora donijeti jasan stav. Sama tehnika te vrste isplata manje je važna i zasigurno se može pronaći model po kojem će se realizirati. Ključno je da država putem Centara za socijalnu skrb kontrolira da se ta sredstva troše isključivo namjenski, jer svi zaposleni svojim doprinosima pune državni proračun i najmanje što očekuju je da se sredstva za isplatu potpora kao što su socijalne naknade svrhovito troše.
Uz kontinuiranu komunikaciju s državom u tom pogledu, poseban naglasak, kao što sam navela, stavit ću na aktivnije provođenje mjera u županijskoj nadležnosti. Obrazovanje je ključ integracije romske populacije i zato smatram da županija treba osigurati uvjete za socijalizaciju i pripremu romske djece za školovanje od najranije dobi. Tako županija sama može stvoriti prostorne i kadrovske uvjete za uvođenje igraonica za djecu od 3 do 4 godine, te predškole za djecu od 4 do 6 godina starosti. Isto tako zalažem se da sva djeca trebaju završiti osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Tako dugo dok srednjoškolsko obrazovanje ne bude zakonski obvezno, srednjoškolce, pripadnike romske nacionalne manjine, u suradnji s međimurskim gospodarstvenicima županija treba stipendirati prema modelu sličnom onom koji se primjenjuje za stipendiranje učenika deficitarnih zanimanja. Svim studentima, pripadnicima romske nacionalne manjine, potrebno je uz redovne stipendije, za koje predlažem da se ponovno uvedu za sve međimurske studente, osigurati vaučere za podmirenje troškova studiranja. Sve navedeno, jedini je način da velika većina romske djece stekne potrebna znanja i vještine koje bi ih učinile konkurentima na tržištu rada te im samim time omogučile potpunu integraciju u društvo.
S druge strane brojni incidenti, od narušavanja javnog reda i mira do različitih kaznenih djela, koji se učestalo događaju u romskim naseljima traže da se sigurnost pojača na licu mjesta. Cijenimo pomoć u ljudstvu Ministarstva unutarnjih poslova, ali povećani broj policajaca ne znači ništa ako nisu na terenu gdje mogu promptno reagirati na sve neželjene pojave. Zato predlažem da županija organizira postavljanje montažnih objekata u sva romska naselja kako bi se na terenu osigurala stalna prisutnost pripadnika policije i djelatnika Centra za socijalnu skrb. Time bi se u velikoj mjeri pridonijelo sigurnosti samih stanovnika romskih naselja, ali i svih ostalih Međimurki i Međimuraca koje takve pojave ugrožavaju i uznemiravaju.
Pitanje suživota iznimno je kompleksno i ne smije biti tema na kojoj će se skupljati politički bodovi, već jedno od nadstranačkih pitanja od životne važnosti za sve nas. Zato pozivam sve da ovoj temi ne pristupaju demagoški i populistički, već da započnemo ozbiljnu i otvorenu javnu raspravu koja će u najkraćem roku iznjedriti prijedloge i ideje kako riješiti ovaj vitalni problem. Na kraju svakako želim istaknuti da u Međimurju svatko treba u potpunosti uživati svoja prava, ali isto tako svaki pojedinac i svaka obitelj trebaju u potpunosti ispunjavati sve svoje obaveze. Sve manje od toga – nije prihvatljivo!
