Reakcija: Šarengradska Ada treba slugu, a ne gospodara!

Aktualna vlast u Hrvata vrlo sretno i spretno koristi starorimsku izreku „kruha i igara“. Na žalost trgovačko društvo pod imenom „Vlada RH“ za sada narodu daje samo igara. U svemu navedenom zanemaruju se i zapostavljaju prioriteti koje bi trebali provoditi. Obnova posrnulog gospodarstva, spašavanje devastirane poljoprivredne proizvodnje i kao prioritet svih prioriteta zaustavljanje katastrofalnih demografskih trendova koji se posebice očituju u Slavoniji i Istočnoj Hrvatskoj. Svake godine o blagdanu Sv. Petra i Pavla, nebeskih zaštitnika Šarengrada i Šarengradske Ade, upozoravam na neodrživo i neprihvatljivo stanje u kojem se i dalje ljeta gospodnjeg 2018. godine nalazi Šarengrad i Šarengradska Ada kao i cijela Istočna Slavonija. Prijelazni period koji traje od Mirne reintegracije 1996. godine nikako da prođe. „Erdutski sporazum“ za koji se hvata srpska strana te i dalje drži Šarengradsku Adu u tihoj okupaciji je odavno konzumiran. Sve potpisano što se u njemu nalazi danas je stvar povijesti. Na tragu takvog privremenog rješenja sastavni dio Erdutskog sporazuma bila je i odredba da je plovni put Dunava privremena linija razgraničenja između RH i Srbije.

Ponavljanje je majka znanja, pa ponovimo još jednom koliko je ovaj najveći riječni otok na Dunavu važan za zaustavljanje demografske smrti Istočne Hrvatske koja traje. Radi se o umjetno stvorenom riječnom otoku, površine 999 hektara. Uz pripadajući dio kopna Hagel od 500 hektara, radi se o velikoj površini od gotovo 1500 hektara. Isti je stvoren 1892. godine prokopom Novog Dunava radi nesmetanog riječnog prometa u duljini od 12 kilometara. Samo ime Šarengradska Ada, povijest njenog nastanka i katastarska uknjižba govore da je Ada Šarengradska i Hrvatska. Ovaj veličanstveni riječni otok prekriven je dvije trećine kvalitetnom šumom, a jedna trećina su pašnjaci. Nakon Kopačkog Rita to je najveći ornitološki rezervat u ovom dijelu Europe, najveće prirodno mrijestilište divljeg šarana na Dunavu. Prije Domovinskog rata na Adi su stanovnici Šarengrada na prirodan način uzgajali tisuće svinja i krava te stotine konja. Bilo je registrirano više desetaka riječnih ribara (alasa) koji su na taj način prehranjivali svoje brojne obitelji. Danas nažalost imamo registrirana samo dva ribara (alasa) u Šarengradu, Darko Čuvardić i Denis Francuzević. Mirnu reintegraciju sam provodio kao tadašnji zamjenik gradonačelnika grada Iloka te sam kasnije kao vijećnik Gradskog vijeća grada Iloka, vijećnik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije, kao predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje prirodnim zaštićenim područjima VSŽ, kao Saborski zastupnik, a posebice kao višegodišnji predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Šarengrad zalagao se i ukazivao na alarmantno stanje vezano uz Šarengrad i Šarengradsku Adu. Uzalud nudio kratkoročna i dugoročna rješenja, a to je jedino moguće kroz model da se Šarengradska Ada vrati na gospodarenje mještanima Šarengrada.

Još prije nekoliko godina ukazivao sam da dolazim iz Iloka, grada koji umire. Na žalost Ilok i dalje umire, te ovim putem apeliram na Vladu RH za žurnim postupanjem. Trenutak je idealan dok Srbi otvaraju nova važna poglavlja u pretpristupnim pregovorima oko ulaska u EU. Već jučer bilo bi kasno. Šarengradskoj Adi ne treba gospodar nego sluga.

S dužnim poštovanjem, U ime političkog projekta DESNO,

glavni tajnik HSP AS

Pero Ćorić

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*