Moj je stav, i kao mještaninu jedne male općine, da bi Međimurje trebalo biti jedna epidemiološka cjelina, odnosno da stanovnicima Međimurja ne bi trebala propusnica za kretanje unutar cijele Međimurske županije, ali uz snažniji nadzor od strane zdravstvenih I javnih službi istožera civilne zaštite osoba koje su u samoizolaciji istriktno pridržavanje mjera o socijalnim kontaktima svih stanovnika Međimurja. Također, bio bi potreban i snažniji selektivni pristup Nacionalnog stožera u propisivanju strožine mjera po regijama, jer ne mogu imati isti status npr. Međimurska županija u kojoj je epidemija pod kontrolom i Grad Split i Splitsko –dalmatinska županija koji postaju akutno žarište epidemije.
Naime, mjere ograničavanja kretanja donešene su s namjerom da se ograničavanjem protoka ljudi spriječi prenošenje virusa iz jedne sredine u drugu, s jednog čovjeka na drugog, a s obzirom da još nema lijeka ili cijepiva, ograničavanje socijalnog kontakta jedini je način da se epidemija obuzda. No. tu sad dolazimo do jednog apsurdnog momenta. Ista pravila vrijede za sve jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatsko; 2.400 stanovnika Općine Sveta Marija mogu se bez propusnice kretati po površini svoje općine od 23 km2, a 800.000 stanovnika Grada Zagreba mogu se bez propusnice kretati po površini svojeg grada od 641 km2. Po Gradu Splitu, koji je danas najžešće žarište epidemije, bez propusnice se danas može kretati 180.000 stanovnika. Međimurska županija ima 110.000 stanovnika i površinu od 729 km2. Većina građana Republike Hrvatske , zapravo,živi u gradovima, znači u većim jedinicama lokalne samouprave, kreću se, bez propusnica, po većim površinama i mogu obavljati i zadovoljavati većinu svojih svakodnevnih potreba i obavljati gospodarske aktivnosti. Zbog toga je Međimurje u nepovoljnom položaju, jer je epidemiološki podijeljeno na 25 jedinica, što predstavlja velike poteškoće žiteljima, jer moraju za svaku potrebu tražiti propusnicu, za razliku od drugih krajeva gdje stanovnici mogu prelaziti desetke kilometara bez propusnica. Sve to dovodi u pitanje i djelotvornost same mjere ograničavanja kretanja . Očito je da ovaj postojeći sustav treba doraditi i prilagoditi stanju na terenu. Ukoliko je, stanje na terenu dobro, po mišljenju struke, mjere se mogu relaksirati, a ukoliko je teško može se uvesti I karantena za pojedino mjesto ili kraj. No i dalje je najvažnije da svaki pojedinac bude svjestan svoje odgovornosti i tu ne pomažu nikakve propusnice, za svoje zdravlje i okoline u kojoj se kreće.
Predsjednik MDS-a:
Željko Pavlic