Međimurje Press
Showtime

Otac i sin Kerekeš!

Ljubomir Kerekeš i Jan Kerekeš, otac i sin, a javnosti poznata hrvatska glumačka imena u TOPCAST-u TOP RADIJA prisjetili su se glumačkih početaka. “Bilo je tu dosta klečanja i hodanja na koljenima, moleći uloge, bilo kupanja u fontani, svakakvih ekscentričnih situacija s moje strane ne bi li samo netko skrenuo pogled i malo razmislio o tome može li taj mladi klinac Ljubo Kerekeš odigrati nešto značajnije (…)”, rekao je Ljubomir. S druge strane, Jan otvoreno kaže kako mu je prezime Kerekeš pomoglo i odmoglo u glumačkoj karijeri, no smatra kako ono ipak nosi jako puno lijepih stvari na kazališnoj i filmskoj sceni.
Ljubomir je između ostalog kazao kako se ne sjeća jedne hrvatske filmske komedije jer, objašnjava, ima primjera koji su bili na tragu toga kao “Rat na mom otoku” ili “Tko pjeva zlo ne misli”, ali to nisu filmovi koji su isključivo komedija. Nakon filma “Ufuraj se i pukni” iz 2019. godine, Ljubomir Kerekeš napisao je i režirao film “Marginalci” jer želi da se u kinima popišate od smijeha.

Ljubomir Kerekeš svoju je prvu ulogu dobio u drugom razredu osnovne škole. Kaže kako se tada počela formirati ljubav prema kazalištu, ali do uspjeha je išao težim putem.

“(…).To je bio jedan specifičan fajt. Da uopće nekom redatelju, kazališnim ljudima, glavnim i odgovornim urednicima na neki način dam do znanja da jesam za glumu, da želim to, da volim to, ali mogućnost profiliranja ili bolje rečeno dokazivanja kod mene je išla dosta zafrknutim putem.”

Legenda hrvatskog glumišta nastavio se prisjećati svojih glumačkih početak te dodaje:

“Bilo je tu dosta klečanja i hodanja na koljenima, moleći uloge, bilo kupanja u fontani, svakakvih ekscentričnih situacija s moje strane ne bi li samo netko skrenuo pogled i malo razmislio o tome može li taj mladi klinac Ljubo Kerekeš odigrati nešto značajnije i tako da taj put probijanja i dokazivanja bio je dosta škakljiv, nije bio uobičajen(…).”

Je li njegov sin rođen ipak pod sretnijom zvijezdom i je li mu lakše plivati u glumačkim vodama s obzirom na očevu podršku, Jan Kerekeš kaže kako ima dobre gene oba roditelja i pošten odnos prema poslu.

“Pomoglo mi je u životu to što imam jako pošten odnos prema poslu i to je zapravo ono najdraže što sam naslijedio od tate. Taj gen se dobro ulovio. Bilo je trenutaka kad ti pomogne i odmogne to što se prezivaš Kerekeš. Međutim, što dalje idemo, mislim da je to sve samo jedan veliki plus, jedno lijepo prezime koje mislim, nosi jako puno lijepih stvari na nekoj kazališnoj i filmskoj sceni.”

Da bi imao pošten odnos prema profesiji, moraš prvo biti pošten prema sebi, rekao je Ljubomir te dodao:

“(…)Ovo što je Jan spomenuo, taj jedan pošten odnos prema profesiji – to bez daljnjega. Da biste to mogli postići, morate biti isto tako pošteni prema sebi. Ono što ja uvijek znam reći, kad čovjek pogleda u ogledalo, najvažnije je da vidi sebe, a mislim da danas ljudi vide svašta, a najmanje sebe. I zbog toga se po mom mišljenju u društvu stvaraju problemi – nekomunikativnost, neiskrenost, zatvorenost. Dosta smo te rajferšluse svi zakopčali.”

Legenda hrvatskog glumišta istaknuo kako je konačno otvorio ventil humora i provokacije.

“(…)Neka me netko ispravi, ne tvrdim da je to Sveto pismo, ali ja se doista za svog života ne sjećam jedne hrvatske filmske komedije. Ako netko zna, svaka čast. No, međutim, neki primjeri koji su bili na tragu toga kao Rat na mom otoku ili Tko pjeva zlo ne misli, to nisu filmovi koji su isključivo komedija. Stoga vjerujem da će ovi Marginalci doista po tom pitanju pasti na plodno tlo i da će ljudi, ako neće pišati, barem će suza krenuti od smijeha. To sam apsolutno siguran.(…)“

Jan je ispričao više o radnji filma:

“U selo Črevo, naravno, izmišljeno selo koje ima slogan – ni desno ni levo – samo Črevo dolazi NNTV – Naša najnovija hrvatska televizija snimiti emisiju Hrvatski seljak u Europi. Upravo u tom trenutku u selu zasjeda seoski odbor s predsjednikom Draškom Zidarom, predstavnikom romske nacionalne manjine Trpimirom Oršušem, tu je zatim blagajnica i tajnica Đurđa Lorbek i animator kulture Ivek zvani Tarzan. Oni jednom godišnje zasjedaju, a svoju rutinu najviše baziraju na odvodnim jarcima, kanalizacijama, akciji Zbogom oružje– radnja filma prati ono o čemu se zadnjih trideset godina u Hrvatskoj zapravo i razgovara.”

“Usudio bih se reći da je film snimljen po istinitim događajima, a taj istinit događaj čini mi se traje već trideset godina”, dodao je Ljubomir.

I Ljubomir i Jan se slažu u tome da se Hrvati znaju šaliti na svoj račun.

“Mislim da su ljudi prepoznali koja je razlika između predstavljanja nečeg kao komedije i kad se stvarno u kazalištu ili u kinu dogodi komedija, kad se ti za vrijeme 90 minuta trajanja filma nasmiješ pedeset puta. Čuješ da se cijela dvorana nasmije pedeset puta. To je komedija. (…) Marginalci su dobra komedija, rekao bih da humorom podsjeća na susjedne države Srbiju, BiH koje nas šišaju po humoru po svojoj slobodi humora (…)”, istaknuo je Jan, a njegov otac se nadovezao:

“ Još jedna specifičnost naše priče je ta da, s obzirom na to da ste nezavisna produkcija, nitko vam ne sjedi za vratom, ne ograničava vas u vašoj kreativnosti prije svega… Film isto tako ima tu slobodu što se tiče vokabulara.(…)”

Cijelo gostovanje pogledajte niže u videu.

Vezani članci

Komentirajte

Vijesti iz Međimurja