Prvu verziju pjevale su »mondine« (od tal. mondare – čistiti) radnice zadužene za čupanje korova na rižinim poljima. Kako svjetska povijest uči, pjesmom su se često izražavali bijes i frustracija ili je pak korištena kao verbalni otpor tlačitelju pa je to bio slučaj i s talijanskim mondinama. One bi provodile cijeli radni dan sagnute i u vodi do koljena za vrlo malu plaću, što je dovodilo do čestih prosvjeda i protesta na kojima su zahtijevale bolje uvjete, koji su postupno prihvaćani od 1906. do 1909. godine. Njihova verzija usmjerena je primarno protiv kapoa koji su ih nadgledali, a završna strofa zaziva dan kada će raditi u slobodi. Talijanski antropolog Alberto Cirese prvi je predložio pjesmu »Fior di tomba«, kao onu iz čijeg je narativa nastala »Bella Ciao«, a etnomuzikolog Roberto Leydi tvrdi da je pljeskanje uvršteno prema pjesmi »Bevanda sonnifera«. Ritam i početni akordi vrlo su slični tradicionalnoj židovskoj pjesmi koilen, u izvedbi Mishke Ziganoffa, te su možda također poslužili kao inspiracija, tvrdi Fausto Giovannardi. Sve u svemu, talijanski partizani svoju su verziju komponirali prema više izvora te tekst utemeljili na poznatoj topici slobode te smrti za domovinu.

​Naravno, pjesma nije nastala samo kao simbol borbe protiv okupatora, već su pjesme u pokretu otpora korištene i kao vrlo učinkovito sredstvo za propagiranje ideja, discipliniranje i odgoj trupa. Talijanski povjesničar Cesare Bermani u svojem istraživanju otkriva da su je pjevali partizani na području Modene i u pokrajini Reggio Emilia već 1944. godine, a popularna je bila i među anarhistima koji su djelovali na području pokrajine Rieti. Na svjetskoj sceni javlja se 1947. godine izvedbom talijanskih partizana na Svjetskom festivalu omladine i studenata. Taj je festival, iako isprva pluralnog programa, kasnije postao mjesto za sovjetsku propagandu tijekom Hladnog rata. Kako piše C. E. Malara, »Bella Ciao« nosi konotaciju lijeve pjesme, koju se primarno pjeva u krugovima komunista i anarhista, no zbog teksta koji nigdje eksplicitno ne spominje političke programe i stavove, neprijatelj se naziva jednostavno »osvajač«, postala je popularna u mnogim dijelovima svijeta kao pjesma ljudi koji ne odustaju u borbi protiv osvajača i autoritarnih postupanja. Također, jednostavan tekst te refren koji je razumljiv i onima koji ne govore talijanski pridonijeli su prihvaćanju pjesme i među prosvjednicima, ali i u pop-kulturi.

Brojne verzije

Međunarodnu su pozornost privukle verzije snimljene u 1960-ima i 1970-ima, na primjer ona Yvesa Montanda, talijansko-francuskog pjevača i glumca. Kasnije su je, između ostalih, snimili KUD Idijoti, Goblini i Goran Bregović, a među poznatije izvođače koji su ju obradili ubrajaju se svakako Tom Waits i Marc Ribot te Manu Chao. Korištena je i kao soundtrack za filmove: u »Mostu« Hajrudina Krvavca ili najnovije u Meirellesovu filmu »Dvojica papa« u verziji The Swingle Singersa. Valja izdvojiti da se i u novije vrijeme koristi u političke ili društvene svrhe. Prosvjednici okupljeni oko pokreta protiv globalnog zatopljenja 2012. su snimili svoju verziju s prepjevanim tekstom, a postala je popularna i tijekom prosvjeda u Turskoj. U Istanbulu su 2013. mladi aktivisti prosvjedovali protiv uništavanja male zelene površine pokraj Trga Taksim, koju je vlada na čelu s tadašnjim premijerom Tayyipom Erdoğanom, odlučila prenamijeniti za trgovački centar i džamiju.

Prosvjednici su pokušali zaustaviti uništavanje parka, no policija ih je u tome spriječila i mnogi su ranjeni u sukobima koji su uslijedili. Slike nasilja protiv male grupe prosvjednika obišle su svijet zahvaljujući medijima i uzrokovale srdžbu turskog naroda, a kasnije imale i velik odjek u svijetu. U nemirima koji su uslijedili u Izmiru i Ankari turska verzija pjesme »Çav Bella« Grup Yoruma korištena je u prosvjedima protiv Recepa Tayyipa Erdoğana te vladajuće turske Stranke pravde i razvoja (AKP). Često ju koriste i navijači, tj. ultrasi, nogometnih klubova A. S. Livorno, Cosenza Calcio te izvan Italije, A. E. K.-a, Panathinaikosa i Züricha. Kao što smo već naveli, »Bella Ciao«, fenomen je lijevog političkog spektra, no zbog teksta koji ne sadrži eksplicitni politički program ili stav proširila se svijetom kao pjesma koja simbolizira borbu protiv potlačivanja i osvajačkih postupaka.

Tekst pjesme

I jednog dana, kad se probudih,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I jednog dana, kad se probudih,
I okupator bijaše tu.

U partizane, ja moram poći,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
U partizane, ja moram poći,
I imam osjećaj da ću umrijeti.

I ako umrem, kao partizan,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ako umrem, kao partizan,
Ti iskopaj meni grob.

Sahrani me gore, u planinama
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
Sahrani me gore, u planinama
Ispod sjenke divnog cvijeta.

I svi oni ljudi, koji tu prođu,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
Će reći „kakav divan cvijet“.

I ovo je cvijet partizana
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ovo je cvijet partizana
koji je umro za slobodu.

Serija “La Casa De Papel” (“Money heist”/”Kuća od papira”) ponovo obara rekorde gledanosti na Netflixu. Španjolska serija prati grupu pljačkaša na čelu sa “Profesorom”. Pjesma “pljačkaša” je “Bella Ciao” – talijanska partizanska pjesma. Ova kriminalistička serija osvojila je čitav svijet te Emmyja za najbolju dramu, Premios Fénix i Premios Iris (i šest nagrada Iris). Nastavak novih serija najavljen je za početak rujna ove godine.

Insert iz serije

Formalno, tema serije jest pljačka štamparije novca u Madridu od strane grupe od osam kriminalaca, koji su sve samo ne obični lopovi.  Nairobi, Denver, Helsinki, Tokio,Moskva, Rio Berlin i Oslo, nisu imena omiljenih gradova, već glavnih likova ove serije, koji zajedno sa El profesorom tokom tri sezone prolaze brojna iskušenja, obrte i zaplete. No, ono što ovu seriju čini posebnom nije uzbudljiva pljačka, već pomno razrađeni i iznimno zanimljivi likovi i emocije. Upravo ćete zahvaljujući kombinaciji akcije i ljubavi, nestrpljivo iščekivati sljedeću epizodu.  Kuća od papira, osam marginalaca prikazuje na realan način te ukazuje na činjenicu da ono što oni uistinu trebaju nije novac, već ljubav.

Posebna vrsta pažnje posvećena je glazbi, te očekujte da ćete ubrzo pjevušiti zaraznu uvodnu pjesmu My life is going on koju izvodi Cecilia Krulli. Ipak, zasigurno najupadljivija pjesma jest Bella Ciao koja se provlači kroz čitavu seriju. Nastala još za vrijeme Drugog svjetskog rata, ova pjesma predstavlja puno više od lako pamtljivih stihova. Naime, ovo je pjesma želje za slobodom, a činjenica da pljačkaši nose crvene kombinezone i maske sa Dalijevim likom, Bella Ciao predstavlja borbu protiv nepravde i pokvarenog sistema (nepravednog bogaćenja, profitera i bankara).

Ova uistinu nesvakidašnja serija ogroman uspjeh postigla je prvo u Španjolskoj, a zatim i na Netflixu, gdje je postala najgledanija serija van engleskog govornog područja. Pri tome treba naglasiti kako je Netflix otkupio seriju kada je već bila snimljena, što je autorima dalo potpunu slobodu stvaralaštva. Stoga, svakako treba spomenuti i kreatora serije Álexa Pinu, većini poznatog po megapopularnoj seriji Los Serranos. No, Kuća od papira zasigurno je njegov najveći trijumf. O kvaliteti serije svjedoči i Međunarodna nagrada Emmy za najbolju dramsku seriju 2018. godine, te brojne prestižne nagrade u Španjolskoj.  Iako radnja serije nije revolucionarna, jer pljačke, kriminal, ljubav nisu noviteti u svijetu serijskih projekata, ono što je neosporno jest da je riječ o maestralno  i dubinski razrađenim karakterima i izuzetno zanimljivoj radnji, čime je La casa de papel uistinu idealna za maratonsko „binganje“ ispred malih ekrana.

https://youtu.be/F1oHBcTdKL4

(mp)