Bilo bi krajnje neodgovorno ne obilježiti Međunarodni dan pizze koji se prema većini izvora slavi 9. veljače
Uobičajeno je mišljenje da pizza potječe iz Italije, no to je gotovo nemoguće utvrditi. Ipak, pizza kakvu danas poznajemo navodno je prvi put pripremljena u Napulju u 19. stoljeću kad je jedan kuhar u čast kraljice Margherite Savojske ispekao pizzu Margheritu, s rajčicama, sirom i bosiljkom, što je ujedno predstavljalo boje talijanske zastave.
Odonda je pizza doživjela razne transformacije, a danas se može upotpuniti s gotovo bilo čime. Najkreativniji su, čini se, Brazilci. Oni na pizzu natrpaju palmino srce, kremasti sir nalik mascarponeu, svježi kukuruz, svježe začine, pire krumpir, pečene kobasice, pommes frites, a uz piletinu mariniranu u kariju i kokosovom mlijeku kombiniraju tradicionalnije sastojke poput maslina, origana, šunke, slanine i rajčica.
U Rusiji pak vole začiniti pizzu kombinacijom sardina, tune, skuše, lososa i luka, dok su Indiji puno popularniji ukiseljeni đumbir, mljevena ovčetina i svježi sir, kao i piletina pripremljena na razne načine.
Industrija pizze u SAD-u godišnje zarađuje tridesetak milijardi dolara. Istraživanja su pokazala da svaki Amerikanac godišnje pojede oko 10 kilograma pizze, da 93 posto stanovništva barem jednom mjesečno na meniju ima pizzu te da se godišnje u SAD-u proda tri milijarde pizza (ne računajući milijardu smrznutih). Premda uglavnom igraju na sigurno, ne iznenađuje to da je ljuta kobasica ondje najtraženiji dodatak (oko 36 posto svih pizza u Americi ima taj sastojak), a u zadnje vrijeme i njihovi kuhari postaju sve inventivniji pa dodaju razne račiće, piletinu s roštilja i meso divljači.
Upamtite, tijesto za pizzu trpi sve što vaša mašta može smisliti pa si dajte truda i složite nešto što dosad još niste probali.