Godine 1963. godine u Čakovcu je izgrađen silos za žitarice kapaciteta 6700 tona, s rezervoarom za vodu obujma 750 m3. I dan danas nakon 59 godina, ovo betonsko sivo izdanje dominira svojom vizurom u vlasništvu Čakovečkih mlinova.
Predhodnica ove izgradnje seže u daleku 1893.godinu na inicijativi mađarskog poduzetnika Ljudevita Molnara kada je izgrađen paromlin, a iste godine i termoelektrana. Osnovano je poduzeće Čakovečki paromlin i munjara koje se bavilo proizvodnjom brašna, dok se električna energija iz elektrane rabila i za prvu javnu rasvjetu u Čakovcu.
Od 1897. poduzeće je bilo u vlasništvu Čakovečke štedionice, a 1900. vlasnici su postali industrijalci Grünwald i Schwarz. Nakon što su preuzeli poduzeće provedena je prva modernizacija: obnovljena je zgrada, kupljen je stroj za prosijavanje i četiri valjne stolice te se s meljave kukuruza prešlo na meljavu pšenice i raži. U to je doba poduzeće zapošljavalo 15 radnika te proizvodilo 10 t brašna na dan. Poduzeće je nacionalizirano 1946., kada je zapošljavalo 80 radnika, dok je proizvodnja iznosila 22 000 t na godinu (treća u Jugoslaviji).
Prva poslijeratna modernizacija provedena je 1950-ih, kada je izgrađen impozantni silos. Od 1990. Čakovečki mlinovi djelovali su kao društveno poduzeće, koje je 1992. privatizirano i pretvoreno u dioničko društvo sa naglaskom na djelatnostima mlinarstva, pekarstva i proizvodnji bučina ulja.
(mp)