Uskrsna poruka varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka

Braćo i sestre!

Često slušamo druge, a i sami o tome razmišljamo, kako je ovaj svijet, u kojem živimo, pun neizvjesnosti, raznih protivština, pun mržnje i teških trenutaka iz kojih gotovo ne vidimo izlaz. Ljudi, a pogotovo oni koji vode narode, politički pa i vjerski vođe, traže izlaz, traže rješenja, ali kao da ih ne nalaze.

Postoji li rješenje? Postoji li svjetlo na kraju tunela?! Postoji li nešto čvrsto na što se čovjek sigurno može osloniti? Povijesno nam iskustvo govori kako čovjek, koji se oslanja samo na drugog čovjeka ili samo na neku ljudsku mudrost, teško nalazi pravi put u životu pojedinca i društva. Nismo li tome svjedoci i u suvremenom hrvatskom društvu, upravo u ovim danima priprave za slavlje Vazmenog otajstva. Takvo stanje u svijetu uočili su koncilski oci, još prije pedeset godina, na Drugom vatikanskom saboru koji u dokumentu Crkva u suvremenom svijetu konstatira sljedeće:

„Cjelokupna je ljudska povijest, naime, prožeta teškom borbom protiv moći mraka, borbom koja je započela već od početka svijeta i koja će – prema Gospodnjoj riječi – potrajati sve do posljednjega dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti kako bi prianjao uz dobro te samo uz velike napore i uz pomoć Božje milosti može postići svoje unutarnje jedinstvo.“ (GS 37,2)

Na tu konstataciju Sabor nudi i rješenje:

„Ako, dakle, netko zapita na koji bi se način moglo prevladati to bijedno stanje, kršćani priznaju da se sve ljudske djelatnosti, koje se zbog oholosti i neurednog sebeljublja danomice nalaze u opasnosti, po Kristovu križu i uskrsnuću moraju pročišćavati i usavršavati.“ (GS 37,4)
Pročišćenje po križu i uskrsnuću. Po križu, na kojem je visio Bogočovjek Isus Krist i na kojem je pobijeđeno zlo i grijeh, ali i najveći neprijatelj čovjeka – smrt. Na križu niče novi život. No, i danas odzvanjaju riječi svetoga Pavla kako je križ za nekoga sablazan, za neke ludost, a za nas kršćane Božja snaga i mudrost. (usp. 1 Kor 1, 23-25)

Prepoznajemo li, braćo i sestre, križ kao Božju snagu i Božju mudrost?! Tu snagu i mudrost Bog nam želi darovati. Tom snagom i mudrošću možemo nositi svoj osobni križ, a križ je simbol svih teškoća i nevolja koje nas snalaze u životu, nas osobno ili naše bližnje, naše obitelji, naše prijatelje.

I stoga, nemojmo bježati od svojeg osobnog križa, ali ne smijemo biti ni neosjetljivi za križeve bližnjih, roditelji na križ svoje djece, djeca na križ svojih roditelja, a svi zajedno na teškoće i križeve svoje Domovine, koje možemo prepoznati u mnogočemu: u siromaštvu, nezaposlenosti i raznim oskudicama. Je li rješenje u tome da napuštamo svoje domove i svoju Domovinu? Teško je gledati napuštene domove i zatvorene škole, posebno na području naše Biskupije, ali i cijele nam domovine Hrvatske. Nije li to križ sviju nas koji smo pozvani podmetnuti leđa pod sve te križeve slijedeći Onoga koji je pred nama nosio križ za sve nas da nam pomogne, da nam dade primjer i da nam pokaže put?

To je korizmeni put koji nas vodi prema Uskrsu, prema punini života. Stoga, hrabro pođimo tim putem i radujmo se zajedno ovogodišnjem, ali i vječnom Uskrsu.

Neka nam svima bude blagoslovljen križ našega života, ali i radost Uskrsa.

mons. Josip Mrzljak
varaždinski biskup

Preuzmite poruku u mp3 obliku.

Tvoj share je nekome vrijedna informacija!
O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*