Poslodavci na moru, radnici na grahu!

ŽIVIO PRAZNIK RADA!

Cijelo 19.stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Prvog svibnja 1996 godine u Chicagu prosvjedovalo je oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.
I u Hrvatskoj  praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Danas u Karlovcu, Zagrebu, Splitu, kao da se povijest ponavlja, ali s puno manje žara. Razjedinjeni sindikati, samopromocije njihovih čelnika koji s 16.000-20.000 plaće zastupaju radništvo s 2.000-3.500 kuna, traže od Vlade ono nešto. Izgovorene floskule iz godine u godinu ne stignu ni očešati kapitalističku ekonomiju. Stečajevi, obespravljeni, blokirani, deložacije, vladaju u svoj svojoj raskoši.
Nemoć i apatija samo su popratne pojave društva u kojem živimo, u kojem inteligencija, studenti nemaju potrebe iskazati svoj bunt, jer u korumpiranoj državi nije dozvoljeno suprostavljanje bez posljedica.
Upravo zato, prvi svibanj u Hrvatskoj pretvorio se u logično lamentiranje političkih i sindikalnih čelnika koji su radništvo sveli na par uzaludnih povika. Grah, roštilj, livada, šumica, postala je puka realnost hrvatskog radništva.
Bolje ne može! Još jedan neradni dan.
(mp)
O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*