U IZREALU PREMINULA POČASNA GRAĐANKA ČAKOVCA
Pjevačica, sopran i koreograf (Murska Sobota, 6. XI. 1923).
ZA POSLJEDNJEG BORAVKA U ČAKOVCU POŽELJELA JE DA GRADSKA KAVANA DOBIJE PRVOTNI NAZIV ROYAL
U Državnoj glumačkoj školi u Budimpešti diplomirala klasični balet i moderni ples, a za školovanja je nastupala pod umjetničkim imenom Lili Csaki. Pjevanje usavršavala u Zagrebu u Marije Borčić. Karijeru započela 1949. u Narodnom kazalištu »Ivan Zajc« u Rijeci, najprije kao članica baletnog ansambla (P. I. Čajkovski, Labuđe jezero), a kao operetna solistica debitirala 1950. ulogom Mi u Zemlji smiješka (F. Lehár). U Rijeci je ostala dvije sezone, a od 1951. do umirovljenja 1982. stalna je članica kazališta »Komedija« u Zagrebu, osim 1961–65, kada ponovno nastupa u riječkom kazalištu. Gostovala u Ljubljani, Beogradu, Zadru, Splitu, Osijeku i Puli. Djelujući više od četiri desetljeća na sceni, najviše priznanja stekla kao operetna subreta i plesačica. Potom se potvrdila i mnogim uspješnim koreografijama u glazbenom repertoaru »Komedije«. Pjevala katkad i epizodne uloge u operama, glumila u drami.
Jednako uspješna u pjevanju, plesu i glumi, obdarena smislom za ljupku komiku, ostvarila tridesetak uloga u klasičnim operetama i musicalima ističući se nadasve kao Miss Beautyflower, Mala Floramye i Perina (I. Tijardović, Mala Floramye i Splitski akvarel), Stasi i Liza (I. Kálmán, Silva i Grofica Marica), Molly Seamore (S. Jones, Priča o gejši), Yola (N. Dostal, Clivia), Wanda i Helena (O. Nedbal, Poljačka krv), Arsena (J. Strauss ml., Barun Ciganin), Ottilia (R. Benatzky, Kod bijelog konja), Suson (L. Märker, Skandal u Parizu), Denise i Corinne (Hervé, Mam’zelle Nitouche), Eliza i Gospođa Farkassy (M. Grgić i A. Kabiljo, Velika trka i Car Franjo Josip u Zagrebu) i Oma Cajtel (J. Bock i J. Stein, Guslač na krovu). S uspjehom interpretirala i naslovnu ulogu u glazbenoj komediji Džudi (Žene nisu anđeli), koju je Aleksandar Marodić napisao za nju i S. Midžora.
(mp)