Prije samo dva dana na komeraciji na Dinamovom stadionu, a zatim i na Mirogoju, održao je govor u čast preminulog suigrača i kapetana Slavena Zambate, da bi ubrzo umro i sam.
Rora je za Dinamo od 1964. do 1973. odigrao 459 utakmica i postigao 37 golova. Vrhunac karijere mu je osvajanje Kupa Velesajamskih gradova 1967. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je pet puta.
Za vrijeme igračke karijere Rora je studirao pravo. Po završetku igranja pet godina radio je kao novinar u Sportskim novostima, a zatim završio školu za nogometnog trenera. Bio je pomoćnik Branku Zebecu u Dinamu. Samostalno je trenerao Radničkog iz Kragujevca, Varteks, BSK iz Slavonskog Broda, Šibenik, Dinamo iz Vinkovaca i Zagreb.
Rora je imao zanimljiv životni put. Rođen je pred kraj Drugog svjetskog rata na Visu, gdje mu je otac, partizan, upoznao lokalnu djevojku. Nakon rata obitelj se preselila u Šibenik, gdje je s 16 godina debitirao za tamošnjeg drugoligaša.
Dvije godine kasnije za talentiranog tinejdžera borili su se Dinamo i Trešnjevka. Novi zagrebački prvoligaš dao je veliki predujam Rorinom ocu, ali ga je ipak pod okriljem noći Dinamo “ukrao” iz Šibenika, pa nakon skrivanja po Sloveniji registrirao.
Umro je u 75. godini života.
(mp)