Carla Belovari – “Soul na ranu”

Iako nam se čini da je na sceni već dugo, Carla Belovari je tek prošlog mejseca objavila svoj debitantski album znakovitog naziva “Soul na ranu”. Sve o albumu, svom stvaralaštvu, suradnjama i planovima otkrila nam je u ovotjednoj sinkOpi Cantusa… 

Debitantski album poslije toliko godina na sceni – je li to bila odluka, slučajnost ili neka kombinacija toga?

Puno je godina prošlo, da, no meni se u tih nekoliko godina izdešavalo svašta – život. Dugo je i trajalo jer sam previše slušala druge, a ne sebe. Na kraju sam došla do spoznaje da trebam slušati svoje srce i ići svojim putem, i ovaj album, koji je kombinacija svih do sad objavljenih i novih pjesama, završetak je tog procesa sazrijevanja, ali i početak jedne nove ere.

Možeš li ukratko predstaviti album? Postoji li neka zajednička nit koja povezuje sve pjesme?

Zajednička nit je naravno moj rukopis. Ja sam autor svih pjesama, a u svim pjesmama sam sudjelovala i produkcijski, a neke sam i potpuno sama producirala i aranžirala (npr. “Bilo bi lako” i “Mome bratu”). Ovaj album predstavlja moje osobno sazrijevanje, pa tako i put od boli do sreće, od neoprosta do ljubavi, od problema do mira. Shvatila sam da je u životu putovanje ujedno i cilj i da je svaki korak bitan poput odluke.

„Soul na ranu“ je zanimljiv naslov – djeluje li taj „soul“ poput soli ili ipak poput melema?

U mom slučaju je Soul djelovao kao melem. Oduvijek sam slušala tu vrstu glazbe, uz naravno rhythm and blues, funk i jazz. Moja mama mi je od samog početka puštala primjerice Santanu i Jackson 5. Soul kao žanr ima nevjerojatnu toplinu, taj sklad harmonije i emocije me uvijek oduševljavao. Voljela sam i poruke u pjesmama. Što sam više otkrivala tu glazbu, to mi je više postajalo jasno da je posrijedi nešto transcendentalno i da je Soul poput melema za dušu.

„Voli kad boli“ si predstavila na Zagrebačkom festivalu – koji su ti dojmovi s festivala? Planiraš li se opet prijaviti?

Festival i takve televizijske manifestacije uvijek su stresne, no na kraju je bitan rezultat. Zagrebački festival ostao mi je u dobrom sjećanju i tko zna, možda se jednom opet prijavim. U svakom je slušaju, bio je veličastven osjećaj čuti svoju vlastitu pjesmu uz pratnju orkestra. Toliko prekrasnih glazbenika je sviralo i pjevalo moju pjesmu! Pa kome to nebi bilo čarobno?!

Na albumu si surađivala s brojnim producentima, što je svatko od njih donio? Koliko je netko sa strane koristan kantautoru pri stvaranju, koliko je korisna druga perspektiva ili neko drukčije glazbeno rješenje? Koje su prednosti, a koji nedostaci?

Naravno da svaki čovjek ima svoju viziju o svemu, no bitno je da znaš što ti kao izvođač i autor želiš od pjesme – zvuka, aranžmana, miksa… Ponekad dođe i do nekih tenzija što se tiče te vizije jer, opet, svaki čovjek misli da je u pravu. Ponekad je pak jako bitno imati drugo mišljenje, a i tehnički sam puno naučila što se tiče produkcije tijekom svih ovih suradnji s različitim producentima. Tako da sam na kraju zahvalna na svakom iskustvu. Neke su mi pjesme bolje, neke malo manje. No sve je to život.

Neno Belan se, netipično, pojavljuje isključivo kao gitarist na jednoj pjesmi. Kako je došlo do te suradnje i koji su dojmovi suradnje s Nenom?

Snimala sam tu pjesmu “Nama najbolji” kod Baby Dooksa u studiju i tad nam je zazvučala kao neka stara pjesma iz 60ih, a taj je zvuk Neno njegovao sa svojim bendom. Nazvala sam ga i pitala bi li htio gostovati na gitari, njemu se ideja činila zgodnom i snimao je svoje dionice koje su pjesmi dale tu posebnu “belansku” notu. Sve je bilo vrlo nekomplicirano i easy-going. Tako je i najbolje.

Što izvođač soul glazbe može očekivati nakon objave albuma u Hrvatskoj, koja je perspektiva što se tiče svirki uživo i radijskog etera? Prilagođavaš li svoju glazbu radijskom formatu i zamaraš li se prolazom na radijskim postajama?

Ovo je zanimljivo pitanje. Moja glazba je mješavina soula i popa, što je čini pristupačnom široj publici, barem se nadam. Radijski eter me od prvog dana “volio” i na tome sam jako zahvalna jer je to još uvijek medij broj 1 za glazbu, ako izuzmemo audio-vizualno “gledanje” muzike na YouTubeu. Bilo je vremena kad sam se i zamarala s tim koliko pogleda imam, jesam li na top listama, sve to. No na kraju sam shvatila da je puno bitnije da dodirnem makar i samo jednu dušu svojim pjesmama, a to se hvala Bogu događa. Nepoznati ljudi mi se javljaju na koncertima i u inbox i pričaju kako im je moja glazba pomogla u nekim teškim trenucima u životu, što je najveća i najljepša nagrada na svijetu. Tu smo da pomažemo jedni drugima.

Album je, naravno, objavljen i na digitalnim servisima – koje je tvoje viđenje pozicije kreativca u digitalnom okruženju? Koja je perspektiva glazbenika čiji „teren“ sve više postaju Deezer i YouTube?

Nije baš da sam se puno bavila s tim pitanjima jer mi je u fokusu sama glazba. Na kraju dana je bitno da sam sebe možeš pogledati u ogledalo i biti zadovoljan. Naravno da se vremena mijenjaju pa treba držati korak s tim svim “novim” susatvima. O tome se hvala Bogu brinu diskografi i stručnjaci. Ja sam tu da pišem pjesme i pjevam.

Za kraj, koji su planovi s promocijom albuma, koncerti?

Planiram jedno lijepo koncertno predstavljanje svog albuma, a bilo je i bit će koncerata. Sve možete pratiti na mojoj facebook stranici .

(r)

 

Tvoj share je nekome vrijedna informacija!
O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*