Najvećim europskim teleskopom za Sunce astronomi su uspjeli dobiti spektakularne fotografije naše matične zvijezde. “To je kao da s udaljenosti od jednog kilometra vidite savršeno izoštrenu sliku igle na nogometnom terenu”, navodi u propćenju Leibniz-Institut für Sonnenphysik (KIS).
KIS je priopćenju pridodao nekoliko fotografija, od kojih najviše plijenu pažnju slika sunčeve pjege s donedavno teško zamislivom oštrinom najistnijih detalja. Riječ je o snimkama nastalima pomoću teleskopa GREGOR, smještenom na nadmorskoj visini od 2390 metara na planini Teide na otoku Tenerife u Kanarskim otocima.
Institut navodi da su ovim teleskopom uspjeli dobiti rezoluciju i jasnoću takvih razmjera da razaznaju detalje na Suncu širine samo 50 kilometara. Ako znamo da je Sunce od Zemlje na tako ogromnoj udaljenosti da svjetlosti treba čak 8 minuta i 19 sekundi da je prevali, te da je Sunca promjera čak 1,4 milijuna kilometara, takva razlučivost s takve udaljenost doista opravdava usporedbu Lucie Kleint, koja vodi ovaj solarni teleskop i koja potpisuje priopćenje.
“Bio je to uzbudljiv, ali i vrlo zahtjevan projekt. Za samo jednu godinu sasvim smo redizajnirali optiku, mehaniku i elektroniku kako bismo dobili slike najbolje moguće kvalitete”, napisala je.
Najveći napredak u istraživanju ona i njeni suradnici uspjeli su postići u ožujku. Dok je Europa patila okovana zimom, epidemijom koronavirusa i lockdownom, oni su na planini na Tenerifeu, nedaleko od obala Zapadne Sahare, uspjeli sve na GREGOR-u posložiti točno kako su planirali. Omelo ih je, istina, to što neko vrijeme nisu mogli promatrati nebo, jer – iako je riječ o otoku predivne klime “vječnog proljeća i ljeta” – planina je toliko visoka da su se oni našli blokirani sniježnim olujama.
No, srpanj je donio nagradu za sve ono što su napravili i za strpljivost. Španjolska se, kao i cijela Europa, otvorila, bilo je vedro i oni su se ponovno okupili kako bi isprobali verziju teleskopa kako su ga pripremili.
Projekt je bio, objašnjava se u priopćenju, izrazito riskantan, ne samo zbog tehničke složenosti, nego i više zbog kratkog vremenskog roka u kojem su to namjeravali uspjeti i na kraju i uspjeli.
“Optike teleskopa su vrlo kompleksni sustavi zrcala, leća, prizmi, filtera i mase drugih elemenata. Ako bilo koji od svih tih elemenata ne bi bio savršen, zbog primjerice tvorničke nesavršenosti, to bi se osjetilo na rezultatima cijelog sustava”, opisali su.
Drugim riječima, ono što bi se dobilo, bilo bi razočarenje i frustrirajuće poput naočala koje vam ne odgovaraju dioptrijom. Problem u takvim situacijama s ovakvim teleskopima je u tome što je vrlo teško pronaći što to točno za nijansu u teleskopu promjera metar i pol nije savršeno pogođeno, pa da se popravi. I GREGOR je imao nekoliko takvih problema prije nego što su ga doveli do optičkog savršenstva.
“Primjerice, astigmatizam je jedan od takvih optičkih problema. On muči između 30 i 60 posto čovječanstva, ali isto tako i teleskope”, potrudili su se s Instituta dati “duha” svom priopćenju.
Konkretan problem na GREGOR-u ovom prilikom riješili su tako što su, nakon što su pronašli koja dva elementa su problematična, zamijenili ih odgovarajućim paraboličkim zrcalima, ispoliranima do preciznosti od 6 nanometara. Kako su objasnili, riječ je o preciznosti do jedne desettisućinke debljine prosječne ljudske vlasi kose.
Autor: Sergej Županić
Izvor: