Nisam mogla hodati od bolova

BILA SAM SA CRNCIMA

Tijekom ljetovanja u Španjolskoj dogodilo mi se neobično iskustvo. Prošlo je pola godine od tog događaja poslije kojeg sam bogatija za nezaboravno iskustvo.

Bila sam kumom i njenom šestogodišnjom djevojčicom u Španjolskoj na ljetovanju. Krenule smo s idejom da se odmorimo. Ona se nedavno rastala od supruga, a ja šest mjeseci nisam imala emotivni odnos.

“Muškarci nas ne zanimaju”, obje smo konstatirale uglas prije polaska. Uzele smo renta-car kako bi obišle cjeli otok. I to je bila greška, shvatile smo posle nekoliko dana. Na putu, točno između dva naseljena mjesta, stao nam je automobil. Nas dvije žene i dijete u kolima. Pokušala sam biti pribrana. Posle neuspjelog pokušaja da osposobim vozilo za vožnju, pozvala sam lokalnu šlep-službu. Došli su posle dva sata. Vrućina je bila nesnosa, dijete uplašeno, kao i nas dvije. Šlepali su nas do najbliže benzinske pumpe i tu ostavili. Pokušala sam da dobijem agenciju u kojoj smo iznajmili automobil, ali se tamo stalno uključivala govorna pošta.

Baterija na telefonima su nam se praznile, kao i naše samopouzdanje. Uz sve to, dobila sam migrenu. Iznenada se javio. Tražili su nam 300 eura da nas prebace do hotela. Nismo im htjele dati pa smo pokušale zvati taksi. Na kraju je moja prijateljica stopirala. Prošlo je stotinu automobila i niko nije htio stati.

U sumrak, kad smo već izgubile svaku nadu, stala su nam dva crnca u “pegoeotu 307”. Nećkale smo se da uđemo. Ušle smo riješene da se pomjerimo s te pumpe. Hotel je bio udaljen 57 kilometara, a mene je glava rasturala. Francuz i Nijemac afričkog porijekla su primijetili da mi nije dobro. Predložili su da stanemo u prvom mjestu da uzmem neki lijek protiv bolova. Moja prijateljica je otišla sa kćerkom do ljekarne.

Ostala sam sama sa dvojicom crnih mladića. Bili su divni, iako sam u početku osjećala nelagodu zbog njih, shvatila sam da sam glupača odrasla na rasističkim porukama. Izveli su me iz auta, pomogli da ustanem, jer nisam mogla da hodam. Jedan od njih otišao je da mi kupi vodu i vlažne maramice. Kad se vratila prijateljica popila sam lijek. Odvezli su nas do hotela i ispratili do lifta noseći naše stvari.

Nijedan bijelac nije pokazao ni najmanje razumijevanje za situaciju u kojoj smo se našle. Zato želim i ovim putem da se zahvalim Marselu i Kamiju na svemu. Natjerali su me da u 34. godini naučim da je dobar čovjek dobar čovjek bez obzira na boju kože.

(Slavica S.)

O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*