Sahranjena Marija Novak etnograf i folklorist

U četvrtak 22. siječnja  su na mjesnom groblju svoje rodne Dobrave pokopani  posmrtni ostaci Marije Novak, nastavnice i poznate hrvatske etnografkinje i folkloriste.
Ona je nakon bolesti preminula u 70-toj godini života u Kloštru Ivaniću, kamo je došla nakon umirovljenja u zagrebačkoj OŠ-i   Dr. Vinka Žganca gdje radila od 1983. godine napustivši posao nastavnice razredne nastave i hrvatskog jezika u OŠ-i Kotoriba.
Za života se je uz svoje učenike paralelno  bavila istraživanjem hrvatske tradicijske  kulture  pa je davno ušla u „vode“ hrvatskih etnografkinja i folkloristica. Uz to bavila se je pisanjem za djecu za koje je izdala mnoge pjesmice i pripovijetke, a  koje su joj bile u nekoliko navrata nagrađivane. Bila je vanjska suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Pisala je povremeno za pedagoška glasila Roditelji i škola i Umjetnost i dijete.
Napisala je scenarij za kolaž hrvatskih pjesama, anegdota i plesova iz Međimurja, Medvena pogača i Jesen pri škednju koje je izveo ondašnji Ogranak Seljačke sloge iz Donje Dubrave. Napisala je još nekoliko scenarija za RTV imena Za pjesmom u Međimurje (1984. i 2000.).
Akademik i etnomuzikolog dr. Vinko Žganec utjecao je na nju da se počne sustavno baviti proučavanjem narodnih plesova. Tako je već 1968. postala članicom Društva folklorista Hrvatske, a od 1978. godine redovno sudjeluje na znanstvenim skupovima udruženja folklorista.
1971. godine postala je umjetnička voditeljica folklorne skupine pri Kulturno prosvjetnom društvu Zrinjski u Čakovcu. Kad je to Društvo u Kajkavskom kolendaru 1972. objavilo pjesmu Željka Sabola Kad izgovorim tvoje ime Hrvatska zadesila ih je politička zabrana.
Predmetom njena zanimanja bila je povijesna vertikala hrvatskih narodnih kola i plesova. Istraživanjem hrvatske tradicijske kulture došla je do podatka da su Hrvati u davnoj prošlosti funkcionirali kao jedno kompaktno duhovno tkivo, odnosno da je postojalo duhovno jedinstvo.
Živjela je skromno, tiho i nenametljivo, samostanski bez zasnovane obitelji dajući se u službu istraživanja hrvatske tradicijske kulture. Njezini prilozi tome ostat će trajno zapisani na ponos njezinih suradnika isto kao i mještanima Donje Dubrave koji je moraju svrstati u red svojih kulturnih velikana.
Koliko je bila voljena i cijenjena govori mnoštvo na posljednjem oproštaju.  Bili su tu oni koji su s njom živjeli i radili, ali i oni koje je uvodila u život učeći ih prva slova i brojke, sricati rečenice…. Bili su to Kotoripčani u čije ime se je oprostio vlč. Josip Balog, župnik u župe  Garanešina(Zagreb). Njoj su posljednje riječi na odlasku uputili predstavnici Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba te članovi KUD-a Seljačka sloga Donja Dubrava. Uz vlč. Baloga vjerski obred su obavili  rektor varaždinske katedrale prečasni Blaž Horvat i domaći župnik vlč. Mirko Pilaj.
O autoru
Međimurje Press – specijalizirani vremenski zapisnik koji donosi najnovije i pouzdane vijesti iz Međimurja.

Vezane vijesti

Komentiraj

*