HRVATSKI DANI SIGURNOSTI 2022
Jesu li, i u kojoj mjeri, učestale prijevare u tvrtkama od strane njihovih zaposlenika; od otuđenja imovine ili novca s transakcijskih računa tvrtki, korištenja kompanijskih kreditnih kartica za privatne svrhe pa sve do traženja naknade nekih fiktivnih troškova ili privatnih troškova pa sve do prodaje bez izdavanja računa i evidentiranja prodaje?
Zahvaljujući prvom istraživanju o prijevarama u hrvatskim tvrtkama i kompanijama takve vrste, a koje je ove godine provelo hrvatsko udruženje ovlaštenih istražitelja prijevara Association of Certified Fraud Examiners – ACFE Croatia doznajemo kako zbog navedenih prijevarnih radnji tvrtke izgube najmanje 13 posto prihoda. Istraživanjem kojim je ACFE Crotia obuhvatila 124 slučaja prijevare u 16 različitih sektora gospodarstva u posljednje dvije godine, zabilježena je šteta od 165 milijuna kuna. Pridodamo li tome i gubitak od milijardu kuna od samo jednog nedavno razotkrivenog slučaja krađe plina u Ini, a koju je počinila skupina ljudi na čelu s Ininim direktorom, pretpostavke da se iz hrvatskog gospodarstva kroz prevare od strane zaposlenika gube i milijarde kuna.
Razotkrivanje prijevara u tvrtkama i kompanijama, bilo da su privatna ili javna poduzeća, bila je tema prvog panela konferencije Hrvatski dani sigurnosti 2022. pod nazivom „Što nas spaja, što razdvaja“, u kojoj su sudjelovali mr.sc. Davor Iljkić, predsjednik i osnivač Instituta za Compliance, Criminal Compliance i Anti-Money Laundering (ICCrA), Ante Šoljić, savjetnik predsjednika Uprave CVH-a i Marko Rakar, neovisni ovlašteni istražitelj prijevara, IT expert i tajnik udruženja ovlaštenih istražitelja prijevara.
„Tko su istražitelji prijevara, kako surađuju i da li surađuju s menadžerima sigurnosti, kada ih i da li ih tvrtke angažiraju? – bio je prvi set pitanja sudionicima panela.
„Svakoj bi tvrtki trebalo biti u interesu u poslovanju imati praćenje usklađenosti poslovanja. Velike kompanije, posebice javna poduzeća imaju tu obvezu, i zapošljavanje compliance officera, službenike za usklađenost poslovanja te procjena rizika poslovanja. Njihov je posao kao educiranih stručnjaka da shodno pravnoj regulativi i internim aktima prate i nadziru funkcioniranje poslovanja te rade procjene rizika. Vode brigu o provođenju dobre poslovne prakse, sprečavaju sukob interesa i uočavaju koruptivne radnje. U korporacijama sve češće nailazimo na termine usklađenost poslovanja, a sva državna poduzeća compliance su morali inkorporirati u poslovanje te zaposliti službenike za usklađenost poslovanja. Ti poslovi nisu u koliziji s poslovima menadžera sigurnosti, štoviše, oni se nadopunjavaju. Htio bi naglasiti da je bitno da uprava kompanije daje tim expertima i odriješene ruke u obavljanju tih poslova, a što podrazumijeva uvide u ugovore i akte poslovnih procesa, kao i ugovore koje imaju sa zaposlenicima, njihova ovlaštenja, kako bi se devijacije i prijevare mogle detektirati. Za funkcioniranje sustava morate imati analitiku, osobe s iskustvom i znanjem koji mogu detektirati prijevare i napraviti red flagove. U tim timovima rade i kriminalisti i informatičari, a važna je potpora visokih članova uprave. Ako nju nemaju ne mogu biti dovoljno efikasni“, naglasio je Davor Iljkić.
Ante Šoljić, stručnjak za korporativnu sigurnost iz CVH-a naglasio je kako je ona i izašla iz javnih tvrtki, a danas je sve prisutnija i u privatnim poduzećima, budući su vlasnici sve svjesniji kako je važno ulaganje u potrebe sigurnosti, kao i ulaganje u praćenje i razotkrivanje prijevara.
„Moje iskustvo sa slučajevima prijevara kao neovisnog ovlaštenog istražitelja prijevara u tvrtkama koje me angažiraju je u procesu istrage i analize svih podataka zbog jednog slučaja dovodi do otkrivanja niz drugih nepravilnosti na raznim razinama. Od raznih ‘kreativnosti’ koje zaposlenici znaju primjenjivati kod prisvajanja novca po putnim nalozima do složenijih prijevara i krađe imovine firme ili kreativnog knjigovodstva kojim se novac tvrtke uzima u privatne džepove“, iznio je Marko Rakar, koji je angažiran u istragama prijevara u mnogim poduzećima.
„Šokantan je podatak da u javnom sektoru prijevare znaju trajati u kontinuitetu po pet godina dok se ne pobudi sumnja da se nešto događa, a u privatnom sektoru se otkrivaju unutar godinu dana. U privatnom biznisu postoji jasna motivacija da sustav bude pod kontrolom i čim se osjeti da novac nestaje, kreće se u razotkrivanje. U javnom sektoru toga nema. Istraživanje je pokazalo i kako više od 50 posto uprava tvrtki u kojima su prijevare otkrivene, istražene i prikupljeni dokazi, slučajeve rješava radije interno. Ne podnose dalje prijave. Možda radi očuvanja ugleda, možda zbog straha da bi zbog toga nastala sramota za firmu. Iako bi zbog prevencije bilo dobro da se razotkriveni slučajevi i sudski procesuiraju. Prema rezultatima istraživanja možemo reći kako postoji puno prijevara, trend je u porastu sudeći po broju razotkrivenih. No, taj podatak možemo tumačiti i činjenicom da tvrtke sve češće angažiraju istražitelje prijevara i da su u razotkrivanje i prevenciju gospodarskog kriminala počeli više ulagati svjesni da u protivnom imaju gubitke“, naglasio je Rakar.
Istraživanje koje je prvi puta provela udruga ovlaštenih istražitelja prijevara dalo je i podatke iz kojih se može izvući i profil prosječnog prevaranta u tvrtki: riječ je o muškarcu u dobi oko 50 godina koji u tvrtki radi desetak godina u istom poduzeću, poznaje njezin sustav i način poslovanja, a tvrtku vara mjesecima prije nego što ga otkriju.
Renata Ivanović