Čakovcu nedostaje “građanski štih”

Piše: Vesna JANKOVIĆ Doista nedostaje. Bilo je sasvim uobičajeno da ( u mom slučaju) kad idem na kavu, piće, kapučino, kad poželim druženje sa dragim prijateljima, dakle bilo je sasvim uobičajeno da se nađemo u Gradskoj kavani. Čim je vrijeme to omogućavalo na lijepoj terasi, a...

Puni gepek lampaša i krizantema!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Danas sam bila u Kauflandu. Kratka kupovina namirnica za užinu. Sve su blagajne radile punom parom i bila je neopisiva gužva. „Počelo je“, pomislih u sebi.  Ljudi su kupovali hrpe lampaša i krizantema u teglama i punili gepeke svojih automobila. Znam da je...

Vesna Janković: “Hotel za kukce”

Piše: VESNA JANKOVIĆ Moji su prozori strošni i stari. Drvenarija trula. Kao kakav savršen hotel za kukce. Nije ni čudo, s toga, da se po rubovima štokova, u kojekakvim rupicama i rupama kriju bube-mare, martini  i sl. Ove godine, doduše, ima manje mara, al su zato martini...

Kolinje

Piše: BLAŽENKA KRIŽAN Išče je bela megla plazila po zemlj i to čistam nisko dok je Jalica čula kak pajceki rokčejo, krave muču, pes cvili, se je bilo nompak. Što bi rekel, sosedi so v tajnosti šteli kolinje zbaviti. Pa to tak nejde, kaj jim je? Megla se zdigla kaj bi se vidla i...

Jesen kao miss godišnjih doba!

Piše Vesna JANKOVIĆ Rujan je. Mjesec u kojem ljeto još uzima svoja popodneva, zviždi kroz toplu zavjesu dana hodajući laganim korakom u sunčanim naočalama praveći se važno. Ne da se. Konačno, većina od nas ionako se kune kako im je to naljepše godišnje doba, stoga nije ni čudno...

Kolumna Vesne Janković: “DODIR ČISTE LJUBAVI”

KOLUMNA Vesna Janković: “Dodir čiste ljubavi” Nisi se oduvijek bojala mraka. Nisi oduvijek osjećala  unutarnje strahove. Strepila od napuštenosti. Bila si djevojčica kao i druge. Govorili su ti da si lijepa. I sada si lijepa, ali noću ostavljaš upaljeno svjetlo . Kao...

Postali smo debilno društvo!!!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Često se propitkujem zbog čega smo mi ljudi toliko inertni, fokusirani na svoje malene svjetove, bez prevelike želje za promjenom, naviknuti plivati u plitkoj vodi. Toliko zamućenoj da se kroz nju više i ne vidi. Čak nismo spremni promijeniti ni kupaći...

Zeleni hlad i pakleni gradovi

Piše: BLAŽENKA KRIŽAN Hladan i okićen zelenim lišćem ritmički se ljuljuška preko naših tijela, ponegdje ostavljajući svijetli trag lista, svojevrstan negativ na našim reš pečenim leđima. Sjene stabala onako ortodoksno uspravno, visoko i čvrsto kao tihi vojnici ipak lagano padaju...

Blaženka Križan: “Istinita priča odlaska u Muzej Mimara Zagreb”

Piše Blaženka Križan: Tek s dobivenom vozačkom dozvolom, moja prijateljica Gabika se ponudila povesti me na seminar u Zagreb i u Mimaru. Jedina sam prihvatila njezinu ponudu, ostali su uzmakli jer ona je doista, novopečeni šofer. Vrućina i sparina lipanjskog dana raširila je...

Ženske su torbe furt premale!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ima stvori bez kojih niti jena žena misli da nebre nikam iti. To so jako bitne stvori, bez kojih se praf zapraf nikak ne bre biti. Npr. šminka, ak si nedaj bože z vusnice jo zbriše, unda parfem, vuzput kaj se namiriše. Če joj noket pukne obavezno mora meti...