Category

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nisam baš neka žena „od štikli“. U mladosti sam se najbolje osjećala u starkama ili sajmonicama, mada sam oduvijek zavidjela djevojkama koje imaju noge kao rođene za hod po modnoj pisti. Zato i sad moje stopalo nikako da stane u salonku, a da mi prsti ne gaze...

  Piše: VESNA JANKOVIĆ Subotnje jutro. Napokon sunčano pomiješano sa mirisom proljeća i friškog kruha iz obližnje pekare. Hodajući rijetko ne gledam u nebo. Volim oblake. U šali sam jednom rekla da će na mom grobu pisati: „ovdje počiva žena koja je voljela slikati oblake“....

Piše: VESNA JANKOVIĆ Shrvan samo jednom nesretnom ili tragičnom viješću, u jednom trenutku možeš osjetiti potpun gubitak bilo kakve želje za životom. Imaš osjećaj da je sve protiv tebe. Ništa ti ne ide. Negativni događaju redaju se jedni za drugim i ma koliko se trudio promjeniti...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Vani brije, a na društvenim mrežama čitam statuse o dolasku proljeća. Dok stavljam kapu zatvarajući vrata za sobom uranjući u hladnu frontu sjeverca, mislim na proljeće. Kad rukavicama prikrivam promrzle prste, pretvarajući se da mi je manje hladno...

Piše: VESNA JANKOVIĆ U posljednje vrijeme dosta putujem. Lako je sa grupnim putovanjima. Imaš svoj bus, vozača i vodiča, sve ti je servirano na dlanu. Ne moraš previše razmišljati, samo slijediš rutu, promatraš i uživaš. No, druga je stvar kada putuješ  osobnim automobilom, a...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ove zime nisu ni pribiližno slične onim zimama iz moga djetinjstva i mladosti. Može mi netko predbaciti da svako malo pišem o prošlosti, ali ne mogu se oteti dojmu današnjim senzacionalističkim natpisima o kojekakvim sibirskim hladnoćama i debelom snijegu....

Piše: Blaženka Križan Žurnim koracima grbimo prema Delfonu k Jacqueline, preskačemo rupe na asfaltu i veselimo se prekrasnom subotnjem danu. Odlazimo na piknik, u luna park i na mini golf igralište. Dogovoren je cjelodnevni izlet solunskom šetnjicom uz more. Djeca su van sebe...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Voljeti u tišini Nekako mi se čini da za sve postoji vrijeme. Vrijeme kad slažeš rečenice bez razmišljanja i reda, vrijeme u kojem je sve naizgled lijepo, a ti u svemu vidiš tu naivnu dobrotu, posvuda je vidiš: u zelenom lišću, u pticama koje se rađaju u...

Piše: BLAŽENKA KRIŽAN Odlazimo za ÇANAKKALE, udaljeno samo 30 kilometara od Troye. Naš 3000 kilometara dug put bliži se kraju i blizu granice smo. Moj sinčić mi sad već strahovito nedostaje, koncentracija i želja  za razgledavanjem mi vidno opada. Osjećam duboko samoću i ponovno...

ŠTEDIMO Ni najstarije generacije ne sjećaju se toplinske granice od 13 celzića tijekom mjeseca siječnja. Međimurci,, ali i ostali krajevi zemlje danas uživaju na proljetnom suncu, štedeći tako na skupim energentima. I kako kaže jedan naš sugrađanin – kad neće država, hoće...