Postali smo debilno društvo!!!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Često se propitkujem zbog čega smo mi ljudi toliko inertni, fokusirani na svoje malene svjetove, bez prevelike želje za promjenom, naviknuti plivati u plitkoj vodi. Toliko zamućenoj da se kroz nju više i ne vidi. Čak nismo spremni promijeniti ni kupaći...

Zeleni hlad i pakleni gradovi

Piše: BLAŽENKA KRIŽAN Hladan i okićen zelenim lišćem ritmički se ljuljuška preko naših tijela, ponegdje ostavljajući svijetli trag lista, svojevrstan negativ na našim reš pečenim leđima. Sjene stabala onako ortodoksno uspravno, visoko i čvrsto kao tihi vojnici ipak lagano padaju...

Blaženka Križan: “Istinita priča odlaska u Muzej Mimara Zagreb”

Piše Blaženka Križan: Tek s dobivenom vozačkom dozvolom, moja prijateljica Gabika se ponudila povesti me na seminar u Zagreb i u Mimaru. Jedina sam prihvatila njezinu ponudu, ostali su uzmakli jer ona je doista, novopečeni šofer. Vrućina i sparina lipanjskog dana raširila je...

Ženske su torbe furt premale!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ima stvori bez kojih niti jena žena misli da nebre nikam iti. To so jako bitne stvori, bez kojih se praf zapraf nikak ne bre biti. Npr. šminka, ak si nedaj bože z vusnice jo zbriše, unda parfem, vuzput kaj se namiriše. Če joj noket pukne obavezno mora meti...

Putovanja i otkrivanje nepoznatog

Piše: VESNA JANKOVIĆ Na malo dalje putovanje treba krenuti rano ujutro. Mi smo procijenili da je idealno vrijeme negdje oko 6 sati. Danas, doduše, vrućina nije prepreka za putovanje ni na kratke ni  na duge relacije , jer blažena klima. Dok vani presijeva i grije, ti se fino u...

Dan kada postaneš svjestan prolaznosti života!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sivim hodnicima bolnice odzvanjaju koraci. Ljudi sa sobom vuku svoje sudbine gledajući im pravo u lice. Zastajkuju. Propitkuju. Zaustavljaju se. Neki žure. Otvaraju i zatvaraju vrata. U rukama nose fascikle, uputnice, povijesti bolesti. Visoki, niski, mladi,...

Iz opusa “Priče s autobusnog kolodvora Čakovec” autorice Blaženke Križan 5

Ponedjeljak – Autobusni kolodvor Čakovec/čekaona; Zvordano zašuljana… se dotepla v čekaonu, hračnula je i v red stala za kartu. Nekaj je mrgotala; čulo se samo – nemaju pljuvačnicu, gombala je i v rukav se brisala. Nešči šapče; toga ga več zdavnja ne, pa de ona živi...

Iz opusa “Priče s autobusnog kolodvora Čakovec” autorice Blaženke Križan 4

Priča s autobusnog kolodvora Čakovec; Petak Sklisko i hladno zimsko jutro, …šofer – 9, 05; očete ka pemo ili nemo nikam?! Pa neje tak zima kak se kaže. Je, meni pak je je je, zebe me za prste na nogaj, nesam si bujke omotala. Nejte mi reči. Mamica, ve bum ja se zakuril ka...

Iz opusa “Priče s autobusnog kolodvora Čakovec” autorice Blaženke Križan 3

Četvrtak Razglas; Autobus za Pribislavec, Belicu, Domašinec, Novakovec, Podturen… kasni 10 minuta. Jezoš nam dospela k našemu doktoru, a naručena sam. Što bi rekel da bomo kesnili. Gusti doma leži v gipsu, delo me čaka a Vanč je rekel da bo malo k nam došel. Doma nesme piti pak...

Iz opusa “Priče s autobusnog kolodvora Čakovec” autorice Blaženke Križan 2

U autobusu; srijeda Dobro jutro, no žene ste se najele klobasi na sejmu, pita šofer putnike. Jesmo Francek. Pa kaj već idete dimo, komaj je 9 vur, kam se tak žurite. Na delo; tre kuhati, pospravljati, zdigane kolače zamesiti, palačinke zvordati, mladinu nahraniti, go...