Category

Piše: VESNA JANKOVIĆ Razbijanje monotonije Izleti u prirodu naprosto ti se zavuku pod kožu. Lakše se proživi tjedan. U tjeskobnom okruženju monitora i pomalo dosadne papirologije,kao i  uhodanog monotonog ritma svakodnevice, drži te misao na slijedeći vikend. Pozivnica uvijek...

  Ne vide se izdaleka. Povučene su i tihe. Te stare oronule kuće u kojima godinama više nitko ne živi. Podsjećaju na stare razglednice. Izlizane i izblijedjele fotografije. Obrasle travom koju više nitko ne kosi, u zagrljaju grana koje nemarno vise iz neodržavanih vrtova i...

Piše: VESNA JANKOVIĆ U životu je ponekad dobro razmisiliti u koje odnose se isplati ulagati sebe , a u koje ne.  Jer niti ima potrebe, niti svatko zaslužuje da u odnos sa njim uložiš  svoje vrijeme, povjerenje, razumijevanje,  a napose treba...

Jutros mi se učinilo da su se zvijezde preselile na ulicu iskričavo se smješeći na zamrznutom asfaltu. Barem sam ih ja tako vidjela i na trenutak pomisila da sam „mali princ“ na nebu. Tek me zvuk automobila vratio na zemlju. Stao je kolega i poveo me na posao. A tako je bilo...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Još jedno umorno jutro i želja za izležavanjem ostaju u pospremljenom krevetu. Brojim dane do zimskog godišnjeg odmora. Očekujem snijeg. Nježno bijeli vrtlog iznad svoje glave. Mećavu pahuljica. Dosta mi je mećave u meni. Zaželjela sam se zime. Bijelog Božića...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Jučer sam bila na odličnom predavanju o depresiji. Iako sam čitala podosta na tu temu, ipak, treba se s vremena na vrijeme podsjetiti na tu bolest za koji mnogi smatraju da to nije, jer se ne vidi izvana. Nije vam slomljena ruka, ni noga, ali kad vam je...

na stoliću buket proljeća veranda **** pjev ptica zagrljen cvatom trešnje gnijezdi se **** makovi nestaje puteljak niz livadu **** nadohvat ruke jabuka, puna dječjeg smijeha **** kuhano vino zimska deka leži pijana **** crkveno zvono mraz, koraci vjernika tiho mole **** gol...

na stoliću buket proljeća veranda pjev ptica zagrljen cvatom trešnje gnijezdi se makovi nestaje puteljak niz livadu nadohvat ruke jabuka, puna dječjeg smijeha kuhano vino zimska deka leži pijana crkveno zvono mraz, koraci vjernika tiho mole gola krošnja smrznuti pjev u hrpi inja...

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sjećam se, bila je topla jesen slična sadašnjoj i obje smo voljele fotografiranje. Od tebe sam naučila biti spontana. I ponekad usuditi se reći nešto što nikada ranije nisam mislila da mogu. Rekla si mi da se čovjek mora znati zauzeti za sebe i neka ne...

Bara je ve ron povedala, da je možo rekleca pokrpala, če mu na dober, bo za sosedovog Rudeka, bokčeka, šteri je peti od šestero braće, bez jape je i s pijanom mamom. Bara brlondoje i brlondoje… -Gruntam na veliko, de sam, što sam, zakaj sam, kaj imam i nemam za zgotoviti, čakam z...