Nacionalna afera „Mreža“ uzdrmala je čak i državne institucije, ali je ujedno zamaglila istu rabotu na regionalnoj i lokalnoj razini. Od davnina je znano da glazbenici sviraju ono za što su plaćeni. Snagu regionalnih i lokalnih medija brzo su uočili lokalni moćnici, te su prvo „sramežljivo“, a onda sve bahatije trošili proračunski novac za navodne čestitke preko medija. Da bi sve bilo „transparentno“ čak i na razini lokalne samouprave, sklapali su se ugovori o oglašavanju i čestitkama preko medija, ali se znalo da medij koji uspije dobiti takav ugovor ne smije lože pisati o JLS koja ga plaća, a posebno ne o čelnicima predmetne JLS, inače se raskidao ugovor.
Država je pokušala doskočiti tom netransparentnom trošenju proračunskog novca za osobnu promociju čelnika JLS, pa čak sve bahatije i predizborne kampanje, donošenjem novog Zakona o elektroničkih medija, po kojem su JLS morale objaviti javni natječaj za sufinanciranje medija.
U praksi se time ozakonilo ono što je prije bilo netransparentno trošenje novaca, jer sada JLS mogu javno sufinancirati medije preko javnog natječaja. A koje „stručno“ povjerenstvo i kako bira medije koji se prijave na natječaj? Naravno odluku o izboru medija koji se prijave na natječaj donosi Izvršno tijelo JLS (općinski načelnik, gradonačelnik, župan) i to naravno koliko će proračunskih sredstava poreznih obveznika dodijeliti kojem mediju, da „lijepo“ piše o njemu i njegovoj JLS.
Dok nezadovoljni građani gunđaju po kuloarima u medijima koji su sufinancirani na navedeni način, se ne može pročitati kritika aktualne vlasti. Zanimljivo je da mediji u našoj Županiji nisu otkrili nijednu aferu u politici i „jakim“ gospodarskim subjektima. Rekli bi, „Međimurjem teče med i mlijeko“.
Dovoljno je da „prosječni građanin“ malo progugla mrežne stranice Općine i Gradova, pa će naći „Plaćeničku listu“ medija i vrlo lako će utvrditi da nezavisni mediji u Međimurju (čitaj Hrvatskoj) postoje samo u tragovima.
Treba razlikovati kada se mediji sufinanciraju iz reklama, a kada su se prodali za veličanje političkih moćnika. U svakodnevnici „prosječni građanin“ ni ne razmišlja, da su „istine iz njegove JLS“ koje pročita u medijima zapravo plaćeni sadržaji proračunskim (njegovim) novcem, pa tako sam plaća da bude izmanipuliran.
Ako se raščlani struktura medija u Međimurju dolazi se do zapanjujuće spoznaje da su u načelu, mediji „politički“, po objavljenom sadržaju se vidi tko ih plaća, a na medijskoj sceni jer vrlo malo nezavisnih, jer je jasno da politiku medija kreira onaj tko ga financira. Na međimurskoj medijskoj sceni nema medija koje je stručno specijaliziran (npr. nema medija o gospodarstvu, o financijama, o ekologiji, o ženama, o djeci, o zdravlju … itd).
Nema problema, svaki građanin vrlo lako dođe do „svoje istine i mišljenja“, dovoljno je samo da otvori bilo koji od plaćeničkih medija.
Konobar, daj još rundu !
Foto: logično.com
Željko Tomašić
